Buduća politika intelektualnog vlasništva Europske unije: Vijeće Europske unije usvojilo zaključke

Vijeće Europske unije (u nastavku teksta: Vijeće) je 10. studenog 2020. usvojilo dokument naziva Zaključci Vijeća o politici intelektualnog vlasništva i reviziji sustava industrijskog dizajna u Uniji (engl. Council conclusions on intellectual property policy and the revision of the industrial designs system in the Union) 1 o ključnim elementima buduće politike intelektualnog vlasništva Europske unije. Predmetni zaključci predstavljaju doprinos Vijeća radu Europske komisije na akcijskom planu Europske unije za intelektualno vlasništvo koji je donesen i objavljen 25. studenoga 2020.
Na samom početku dokumenta, Vijeće naglašava značaj promocije europskih inovacija i kreativnosti u kontekstu pandemije virusa COVID-19, kao i činjenicu da iste predstavljaju ključni alat oporavka gospodarstva Europske unije koji bi trebao doprinijeti održivijem gospodarstvu Europske unije u digitalno doba.

U svojim zaključcima Vijeće naglašava važnost snažnog, učinkovitog, transparentnog i uravnoteženog sustava zaštite intelektualnog vlasništva i poslovne tajne te potrebu za koherentnom sveobuhvatnom strategijom kako bi se osigurao pravedan pristup inovacijama i njihova zaštita. Pored navedenog i kako bi se osiguralo da poslovni subjekti osnovani u Europskoj uniji, uključujući subjekte malog i srednjeg gospodarstva, mogu ostvarivati prihode od komercijalizacije svog intelektualnog vlasništva, ali isto tako da im se omogući korištenje novih tehnologija, kao što su tehnologije umjetne inteligencije, 3D printanja te blockchain tehnologija. Isto tako, Vijeće u svojim zaključcima navodi kako prepoznaje važnost tzv. “zelenih” patentata u daljnjem razvoju ekološki održivih tehnologija.

U dijelu dokumenta koji se odnosi na zaključke vezano za biotehnologiju, Vijeće navodi kako pozdravlja nedavne događaje u okviru Europske patentne organizacije. Naime, Vijeće u svojim zaključcima ističe kako podržava mišljenje Proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda br. G 3/19 od dana 14. svibnja 2020.2 kojim je usvojeno tumačenje odredbe iz čl. 53. (b)3 Europske patentne konvencije (“Nar. nov. – MU”, br. 8/07 i 1/08 od 1. siječnja 2008., u nastavku teksta: Europska patentna konvencija), kojom su definirane iznimke od patentibilnosti. Naime, prema usvojenom mišljenju Proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda, nepatentibilnost isključivo bioloških postupaka za proizvodnju biljaka ili životinja se također odnosi na biljne ili životinjske proizvode koji su dobiveni isključivo postupcima koji su u osnovi biološki. Uz navedeno, a kako bi osiguralo pravnu sigurnost i zaštitio legitimne interese nositelja patenta i podnositelja zahtjeva za priznanje patenta, Prošireno žalbeno vijeće Europskog patentnog ureda je utvrdilo kako novo tumačenje čl. 53. (b) Europske patentne konvencije iz predmetnog mišljenja nema retroaktivni učinak na europske patente registrirane prije 1. srpnja 2017., niti na patentne prijave koje su u statusu “čekanja” (tzv. pending) a kojima se traži priznanje takvih patentnih zahtjeva koji su podneseni prije navedenog datuma.

Nadalje, u svojim zaključcima Vijeće ističe kako podržava plodne rasprave između Europske komisije i država članica Europske unije o odredbama Direktive 98/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 1998. o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma (SL L 213, 30.7.1998.) koje se odnose na definiranje patentabilnosti isključivo bioloških postupaka za proizvodnju biljaka ili životinja te proizvoda dobivenih u takvim postupcima, s namjerom da se postigne potpunije razumijevanje predmetne Direktive i odgovarajućih odredbi Europske patentne konvencije.

U drugom dijelu dokumenta Vijeća koji se odnosi na zaključke vezane za oznake zemljopisnog podrijetla, Vijeće navodi kako pozdravlja stupanje na snagu Ženevskog akta Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (SL L 271, 24.10.2019.) od dana 26. veljače 2020.4, prepoznavajući potrebu za jačanjem sustava zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla unutar Europske unije i omogućavanje svim ugovornim stranama brzu, neograničenu zaštitu visoke razine za oznake zemljopisnog podrijetla jedinstvenom registracijom.

Povrh navedenog, Vijeće izražava spremnost, imajući u vidu Rezoluciju Europskog parlamenta od 6. listopada 2015. o mogućem proširenju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla Europske unije na nepoljoprivredne proizvode (2015/2053(INI)), razmotriti uvođenje sustava za sui generis zaštitu nepoljoprivrednih proizvoda, na osnovi detaljne procjene učinka potencijalnih troškova i koristi takve zaštite.

Nadalje, što se tiče dijela dokumenta koji se odnosi na provedbu prava intelektualnog vlasništva, Vijeće u svojim zaključcima ističe, između ostalog, kako je unatoč poduzetim naporima i dalje neprihvatljivo visok udio krivotvorina na tržištu, među kojima su i proizvodi koji ugrožavaju zdravlje i sigurnost potrošača, te da se isti proizvodi još uvijek nude na internetu, zbog čega potiče Europsku komisiju na poduzimanje niza konkretnih mjera u borbi protiv krivotvorenja i piratstva, koje među ostalim uključuju snažnije djelovanje internetskih platformi i drugih pružatelja usluga smještaja informacija na poslužiteljima u cilju suzbijanja takve protuzakonite trgovine.

Naposljetku, u odnosu pravo industrijskog dizajna, Vijeće u svojim zaključcima poziva Europsku komisiju da predstavi prijedloge za reviziju pravnog okvira za zaštitu industrijskog dizajna. Tom bi revizijom posebno trebalo obuhvatiti:

  • komplementarnost između sustavâ zaštite dizajna na razini Europske unije te na nacionalnoj i regionalnoj razini,

  • osiguravanje pristupačnosti tih sustava, primjerice pojašnjavanjem i detaljnijim određenjem predmeta i uvjeta za zaštitu dizajna, kako bi se povećala pravna sigurnost i ujednačeno razumijevanje definicije predmeta dizajna i njegovih elemenata, proširujući aktualnu definiciju predmeta dizajna u cilju omogućavanja zaštite novih vrsta dizajna koje su u nastajanju,

  • posljedice primjene novih tehnologija koje bi omogućile nove načine stvaranja i korištenja dizajna, kao što je primjerice industrijsko 3D printanje, kao i eventualnu potrebu prilagodbe pravnog okvira u odnosu na nove tehnologije,

  • jačanje pravne zaštite dizajna i učinkovitiju borba protiv krivotvorenja, dopuštajući nositeljima prava da spriječe treće strane u provozu robe kojom se povređuje njihovo pravo kroz područje Europske unije, čak i ako ta roba nije namijenjena stavljanju na tržište Europske unije,

  • mogućnost zaštite sastavnih dijelova složenih proizvoda koji se upotrebljavaju za popravke u skladu s pravom o dizajnu, kao i mogućnost usklađivanja propisa o zaštiti takvih sastavnih dijelova na razini država članica s režimom zaštite na razini Europske unije, čime bi se doprinijelo stvaranju jedinstvenog tržišta popravka rezervnih dijelova na razini Europske unije, te konačno

  • mjere za usklađenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL L 3, 5.1.2002.) i Direktive 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL L 289, 28.10.1998.), u mjeri u kojoj je to prikladno, sa zakonodavnom reformom Europske unije sustava zaštite žiga iz 2017. godine, posebno radi pojednostavljenja postupaka koji se vode pred Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo (skr. EUIPO, u nastavku teksta: EUIPO), čime se također povećava predvidljivost, odnosno pravna sigurnost i smanjuje opterećenje za korisnike, zadržavajući postojeću visoku kvalitetu rada EUIPO-a i odluka koje donosi.

1 Tekst dokumenta Zaključci Vijeća o politici intelektualnog vlasništva i reviziji sustava industrijskog dizajna u Uniji na engleskom jeziku dostupan je na sljedećoj poveznici: https://www.consilium.europa.eu/media/46671/st-12750-2020-init.pdf

2 Cjelokupni tekst mišljenja Proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda na engleskom jeziku dostupan je na sljedećoj poveznici: http://documents.epo.org/projects/babylon/eponet.nsf/0/44CCAF7944B9BF42C12585680031505A/$File/G_3-19_opinion_EBoA_20200514_en.pdf

3 Prema čl. 53. (b) Europske patentne konvencije, Europski patenti se ne priznaju za biljne ili životinjske vrste ili bitno biološke postupke za uzgoj biljaka ili životinja; ova se odredba ne primjenjuje na mikrobiološke postupke niti na proizvode dobivene tim postupcima.

4 Ženevski akt modernizira Lisabonski sporazum i proširuje njegovo područje primjene ne samo na oznake izvornosti, nego i na sve oznake zemljopisnog podrijetla te omogućuje međunarodnim organizacijama da postanu ugovorne strane. Naime, oznake zemljopisnog podrijetla, osim što upućuju na podrijetlo proizvoda, upotrebljavaju se i za razlikovanje i jačanje doprinosa kulture i nagrađivanje kreativnosti autentičnog znanja i iskustva. Prema Ženevskom aktu, naziv proizvoda registriran kao oznaka zemljopisnog podrijetla ili oznaka izvornosti, u EU kao zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) ili zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), mogu upotrebljavati samo proizvođači koji se nalaze na određenom području. Naime, svaka ugovorna strana dužna je na svojem državnom području u okviru svojeg pravnog sustava i prakse zaštititi oznaku izvornosti i oznaku zemljopisnog podrijetla proizvoda koji dolaze iz drugih zemalja potpisnica za koje prihvaća zaštitu. Tekst Ženevskog akta dostupan je na sljedećoj poveznici: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A22019A1024%2801%29

Maja Bilić Paulić, mag. iur.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju… 

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju 

Kontakt

info@ou-mbp.hr

Adresa

Adresa

Pošaljite svoj upit