Strategija upravljanja intelektualnim vlasništvom, kao najvažnijim
segmentom nematerijalne imovine svakog poduzeća, ključan je dio
njegove cjelovite poslovne strategije i poslovnog planiranja.
Maja Bilić Paulić, mag. iur., Odvjetnički ured Maja Bilić Paulić
Intelektualno vlasništvo možemo definirati kao nematerijalnunimovinu koja predstavlja kreativnu ili umjetničku realizaciju neke apstraktne ideje koja ima društvenu vrijednost, a koja pod određenim pretpostavkama uživa pravnu zaštitu. U poslovnom smislu, intelektualno vlasništvo predstavlja imovinu čije uspješno iskorištavanje može
biti vrijedan temelj ili doprinos poslovanju, a koje njezinom nositelju omogućava ostvarivanje konkurentske prednosti na tržištu. Uzimajući u obzir činjenicu
da intelektualno vlasništvo u gospodarskom poslovanju možemo promatrati iz perspektive ne samo nositelja, već i korisnika prava, strateško upravljanje intelektualnim vlasništvom podrazumijeva upravljanje vlastitim intelektualnim vlasništvom poduzeća, s jedne strane, te intelektualnim vlasništvom u odnosu
na koje je određeno poduzeće tek korisnik, s druge strane.
Postavljanje strategije upravljanja intelektualnim vlasništvom poduzeća
Upravljanje intelektualnim vlasništvom polazi od definiranja poslovnih ciljeva poduzeća te strukturiranja i dubinske analize portfelja prava intelektualnog vlasništva u vlasništvu samog poduzeća, kao i svih onih prava intelektualnog vlasništva koje poduzeće koristi, a koja nisu u njegovom vlasništvu. Osnovna pretpostavka za učinkovito strateško upravljanje intelektualnim vlasništvom leži u poznavanju zakonitosti sustava intelektualnog vlasništva i instrumenata koji ga čine.
U suštini, strategija upravljanja vlastitim intelektualnim vlasništvom ima cilj da optimalnim odabirom oblika prava intelektualnog vlasništva kojim se pojedini predmet prava štiti, ili kombinacijom različitih oblika zaštite, ostvari što povoljnija pozicija
nositelja prava, odnosno što dulje trajanje monopolističkog položaja koji je imanentan toj poziciji. S tim u vezi, strategija upravljanja vlastitim intelektualnim vlasništvom uključuje i postavljanje strategije upravljanja portfeljem prava intelektualnog vlasništva, koji čine sva prava intelektualnog vlasništva u posjedu određenog poduzeća, i to ona
formalna, kao što su autorsko i srodna prava te prava industrijskog vlasništva (patenti, uporabni modeli, žigovi, industrijski dizajn, topografije poluvodičkih proizvoda, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti), ali i neformalna (poslovne tajne, znanje
i iskustvo, biljne sorte itd.).
Konačno, upravljanje intelektualnim
vlasništvom poduzeća, promatrajući iz perspektive korisnika prava, uključuje izbor oblika korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva, upravljanje troškovima takva korištenja, ali i poduzimanje mjera za izbjegavanje povreda tuđeg intelektualnog
vlasništva, kao i upravljanje eventualnim postupcima radi povreda.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Recentna istraživanja pokazuju kako većina poduzeća razumije ulogu intelektualnog vlasništva u gospodarskom poslovanju poduzeća općenito, međutim, manji dio njih te
spoznaje implementira u vlastite poslovne planove na način da istim intelektualnim vlasništvom i upravlja na učinkovit način postavljanjem i implementacijom strategije
upravljanja intelektualnim vlasništvom.
Intelektualno vlasništvo ključno je za
poslovanje gospodarskih subjekata
jer djeluje kao način prepoznavanja,
podrške i promidžbe proizvoda/
usluga te kulture poduzeća, a
učinkovito upravljanje istim omogućuje
kapitalizaciju i monetizaciju predmeta
prava, što za poduzeća znači
gospodarski rast i postizanje uspjeha
u gospodarskom poslovanju.
Sud Europske unije: države članice Europske unije obvezne su pružiti autorskopravnu zaštitu predmetima primijenjene umjetnosti bez obzira na zemlju podrijetla i nacionalnost autora
Dana 24. listopada 2024. Sud Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud) donio je presudu u predmetu oznake C-227/23, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 202/01, u daljnjem tekstu: UFEU)1 koji je uputio Vrhovni sud Nizozemske. Predmetni zahtjev za prethodnu odluku odnosi se