Dana 23. studenog 2023., Sud Europske unije u Luxembourgu (dalje u tekstu: Sud) objavio je priopćenje za medije broj 177/23 u svezi presude donesene u predmetu C-321/22 povodom zahtjeva za prethodnu odluku1 koji je 05. svibnja 2022. uputio poljski Sąd Rejonowy dla Warszawy - Śródmieścia w Warszawie u postupku između tužitelja ZL, KU i KM i tuženika Provident Polska S.A.
Okolnosti spora
Tri su građanina u Poljskoj inicijala ZL, KU i KM sklopila ugovore o potrošačkom kreditu. U skladu s tim ugovorima, oni moraju, osim pozajmljenog iznosa uvećanog za kamate, platiti i dodatne naknade i provizije. Ti nekamatni troškovi kredita vrlo su visoki i odgovaraju više desetaka postotnih bodova pozajmljenih iznosa. Pozivajući se na prekomjernost i nerazumnost tih troškova, ti potrošači od jednog poljskog suda zahtijevaju da utvrdi da su odredbe o kojima je riječ nepoštene. Dvama od tih ugovora predviđa se i da se otplate kredita izvršavaju isključivo u gotovini zastupniku zajmodavca u mjestu stanovanja zajmoprimca.
Tužitelji svoje tužbene zahtjeve temelje na tome da su odredbe ugovora o zajmu koje se odnose na proviziju i naknadu za fleksibilni plan otplate ili početnu naknadu nepoštene (nedopuštene ugovorne odredbe) jer su osobito previsoke. Osobe ZL i KU načelno tvrde da tuženik može ostvarivati dobit na ime dodjele kredita, ali da ona mora biti ograničena na kamate na glavnicu i početnu naknadu u razumnom iznosu, odnosno 40 poljskih zlota. Nametanje tužiteljima dodatnih naknada koje čine 75,5 % (ili 92,07 % u slučaju osobe KM) glavnice koja se stavlja na raspolaganje jest postupanje usmjereno na ostvarivanje najveće moguće dobiti tuženika te se, u konačnici, potrošaču nameću troškovi dodjele zajma koji su nerazmjerni i neproporcionalni u odnosu na sam iznos koji dobiva u vezi sa sklapanjem ugovora. Prema stajalištu tužitelja, tako visoka provizija protivna je dobrim običajima, istovjetnosti ugovornih činidbi, poštenom trgovanju i normalnoj dobiti prodavatelja robe ili pružatelja usluga koji pošteno posluje. Ne opravdavaju je ni rizici obavljanja gospodarske djelatnosti.
Prethodna pitanja
Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, poljski sud je od Suda zahtijevao tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima [odredbama] u potrošačkim ugovorima želeći znati mogu li se odredbe o nekamatnim troškovima kredita smatrati nepoštenima samo zato što su ti troškovi očito prekomjerni u odnosu na uslugu koju pruža prodavatelj robe ili pružatelj usluga. Sud koji je uputio zahtjev također želi znati može li ugovor nastaviti vrijediti nakon proglašenja ništavosti odredbi kojima se zahtijeva otplata u potrošačevu mjestu stanovanja i postavio dolje citirana prethodna pitanja.
- <li Treba li članak 3. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se njime dopušta da se nepoštenom proglasi ugovorna odredba kojom se prodavatelju robe ili pružatelju usluga dodjeljuje naknada ili provizija u iznosu koji je osobito previsok u odnosu na uslugu koju pruža?
- Treba li članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i načelo djelotvornosti tumačiti na način da im se protive odredbe nacionalnog prava ili sudsko tumačenje tih odredbi prema kojima je potrošačev pravni interes nužan uvjet za prihvaćanje potrošačeve tužbe protiv prodavatelja robe ili pružatelja usluga za utvrđenje ništavosti ili nemogućnosti izvršenja ugovora ili njegova dijela koji sadržava nepoštene ugovorne odredbe?
- Treba li članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i načela djelotvornosti, proporcionalnosti i pravne sigurnosti tumačiti na način da se na temelju njih može smatrati da se ugovor o zajmu, čija je samo odredba o načinu otplate zajma proglašena nepoštenom ugovornom odredbom, ne može održati na snazi nakon što se iz njega ukloni ta ugovorna odredba i stoga je ništav?”
Odgovarajući na postavljena, gore citirana prethodna pitanja, Sud je donio zauzeo stajalište iz kojeg bitno proizlazi to da se ugovorna odredba smatra nepoštenom ako na štetu potrošača uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama suugovaratelja. Takva neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da su nekamatni troškovi na teret potrošača očito neproporcionalni u odnosu na pozajmljeni iznos i usluge pružene u zamjenu, u vezi s odobravanjem i upravljanjem kreditom. Međutim, kao opće pravilo, nepoštenost odredaba može se ocijeniti samo u slučaju u kojem one nisu namijenjene definiranju glavnog predmeta ugovora ili se ne odnose na primjerenost cijene ili naknade u odnosu na usluge pružene u zamjenu. Stoga je na nacionalnom sudu da provjeri je li to tako u ovom slučaju. Ako je odgovor niječan, nacionalni sud trebat će ispitati dopušta li nacionalno zakonodavstvo, kao propis kojim se osigurava viša razina zaštite, takvu ocjenu. Naposljetku, kad nacionalni sud poništi odredbu kojom se zahtijeva otplata u potrošačevu mjestu stanovanja jer se njome zajmodavcu omogućuje da izvrši nezakoniti pritisak, ugovor se može pokazati neizvršivim i stoga ništavim u cijelosti. Međutim, ako se nepošteni element te odredbe može odvojiti od njezina ostatka, njezino uklanjanje može biti dovoljno za ponovnu uspostavu stvarne ravnoteže između ugovornih strana. U tom slučaju ugovor može nastaviti vrijediti i potrošač može odabrati bilo koji način plaćanja među onima koji su dopušteni prema nacionalnom pravu.
IZVORI:
- Priopćenje za medije Suda od 23. studenog 2023. broj 177/23, dostupno na sljedećoj poveznici
- Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima [odredbama] u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.).
1 Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti akta Unije. Sud ne rješava spor pokrenut pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
