Aktualni štrajk sudaca i državnih odvjetnika pokrenut s ciljem ostvarenja viših
standarda obavljanja dužnosti i regulacije istih, i to prvenstveno plaća, ali i drugih
materijalnih prava, doprinio je pogoršanju cjelokupne slike ionako već neučinkovitog
pravosuđa.
Kriza pravosuđa u kojem
tradicionalni mehanizmi
rješavanja međuljudskih sukoba
pokazuju svu paletu svojih
nedostataka i stvaraju brojne izravne,
značajne dalekosežne reperkusije
na stanje u društvu općenito.
Prilika je to za samorefleksiju i prijeko
potrebne promjene. Prilika je to za
preispitivanje uvriježenih narativa o
institucionalnom rješavanju sporova
pred sudovima kao jedinom mogućem,
dostupnom i valjanom načinu, ali
jednako tako i za stavljanje u fokus
alternativnih metoda rješavanja sporova
koje sa sobom nose brojne prednosti
ponajprije protagonistima tih sporova,
ali u konačnici i cijelom društvu.
Medijacija je svaki
postupak - bez obzira
na to provodi li se na
sudu, nekoj od institucija
za medijaciju ili izvan
njih - u kojem stranke
nastoje sporazumno
nagodbom riješiti spor uz
pomoć medijatora kao
treće neutralne osobe.
Medijacija predstavlja alternativu
dugotrajnim sudskim postupcima kojoj
je temeljni cilj omogućiti građanima
postizanje rješenja spora na brz,
jednostavan, neformalan, jeftin i efikasan
način. Ova metoda rješavanja sporova
pogodna je za sve one postupke u
kojima se odlučuje o pravima kojima
stranke slobodno mogu raspolagati, kao
što su primjerice građanski, trgovački,
radni, obiteljski, upravni postupci.
Posebno je važno naglasiti kako se
medijacija može provesti neovisno
o tome vodi li se o predmetu spora
sudski, arbitražni ili drugi postupak, a
ako se i vodi, u kojoj se fazi on nalazi.
Za razliku od sudskog postupka u kojem
se utvrđuju činjenične i pravne okolnosti
spora kako bi sud odlučio tko je u pravu,
u medijaciji se fokus stavlja na potrebe
i interese stranaka kako bi one na
obostrano zadovoljstvo postigle dogovor,
riješile spor i na taj način stvorile temelje
za očuvanje međusobnih dobrih odnosa.
Cilj ovog članka je
upoznati čitatelja
s medijacijom kao
alternativnom metodom
rješavanja sporova
koja je u hrvatskom
zakonodavstvu poznata
već dvadesetak godina,
no u praksi je još uvijek
nepravedno zapostavljena
i premalo korištena.
Zbog svoje neposrednosti i
jednostavnosti, medijacija je postala
jedna od najčešće korištenih metoda
rješavanja sporova. U Sjedinjenim
Američkim Državama najveći postotak
sporova rješava se upravo medijacijom.
Tamo se medijacija više ne smatra
postupkom alternativnim onom sudskom,
već upravo obrnuto. U zemljama
Europske unije razvoj medijacije započeo
je prije tri desetljeća, a u razvijenijim
zemljama poput Francuske, Njemačke
i Italije danas je na zavidnim razinama.
U Republici Hrvatskoj medijacija je
kao način rješavanja sporova prvi puta
regulirana u našem zakonodavstvu
2003. godine kada je donesen Zakon o
mirenju. Danas zakonodavni okvir koji
regulira medijaciju čine novodoneseni
Zakon o mirnom rješavanju sporova,
Pravilnik o registru medijatora te
Pravilnik o institucijama za medijaciju.
Unatoč činjenici da je medijacija
kao metoda rješavanja sporova u
hrvatskom pravnom poretku poznata
već dugi niz godina, još uvijek ne postoji
dovoljna razina svijesti ni edukacije
o njezinoj dobrobiti – kako u pravnih
profesionalaca, ponajprije u odvjetnika
i sudaca, tako ni u građana. Razloga
za to je mnogo, no možda smo danas
više nego ikada kao društvo pozvani
preuzeti odgovornost za upravljanje
vlastitim odnosima i pružiti priliku
medijaciji kako bi najvrjedniji resurs kojim
raspolažemo, a to je vrijeme, investirali
u stvaranje boljeg okruženja za život,
kako sebi tako i budućim naraštajima.
Statističko izvješće o povredama prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj s podacima za 2023. godinu
Na dan 1. siječnja 2023. godine Visoki trgovački sud Republike Hrvatske imao je u rješavanju 40 predmeta iz područja prava intelektualnog vlasništva. Tijekom 2023. godine na ovom sudu zaprimljeno je 69 novih predmeta, a riješeno ukupno 77 predmeta (70%).