Osoba DW u svojstvu pacijenta i ispitanika u kontekstu obrade osobnih podataka je od svoje stomatologinje, osobe FT u svojstvu voditeljice obrade osobnih podataka zatražila kopiju svoje medicinske dokumentacije u svrhu utvrđivanja odgovornosti stomatologinje za štetu koju je osoba DW navodno pretrpjela prilikom pružanja usluga stomatološke skrbi. Međutim, stomatologinja je tražila pacijenta da sam snosi troškove kopiranja medicinske dokumentacije, kako je propisano njemačkim pravom.
Smatrajući da ima pravo na kopiju vlastite medicinske dokumentacije bez naknade, pacijent je pokrenuo postupak pred njemačkim sudovima. U tom kontekstu, njemački Savezni vrhovni sud Njemačke uputio je prethodna pitanja Sudu Europske unije (dalje u tekstu: Sud) smatrajući da rješenje spora ovisi o tumačenju odredbi prava Europske unije, konkretno Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka). U svojoj presudi Sud, u bitnom, podsjeća na to da se Općom uredbom o zaštiti podataka utvrđuje pravo pacijenta na dobivanje prve kopije svoje medicinske dokumentacije i to, u načelu, bez troškova te da se nacionalnim pravilima pacijentu se ne smiju staviti na teret troškovi prve kopije njegove medicinske dokumentacije, čak ni kako bi se zaštitili gospodarski interesi liječnika. Osim toga, Sud je stajališta kako pacijent ima pravo dobiti cjelovitu kopiju dokumenata koji se nalaze u njegovoj medicinskoj dokumentaciji ako je to potrebno za razumijevanje osobnih podataka koje ti dokumenti sadržavaju. To pravo uključuje podatke iz medicinske dokumentacije koja sadržava informacije poput dijagnoza, rezultata pretraga, liječničkih mišljenja i svih primijenjenih liječenja ili zahvata.
U nastavku teksta, prikazuju se najvažniji rezultati i zaključci provedene studije.
Uvod
Dana 26. listopada 2023. Sud je donio presudu u predmetu C-307/22, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 202/01, dalje u tekstu: UFEU)1, koji je uputio Savezni vrhovni sud Njemačke u postupku koji se vodio povodom tužbe osobe DW kojom zahtijeva da joj se bez naknade preda kopija medicinske dokumentacije koja se na nju odnosi, a koja postoji kod tužene stomatologinje FT.
Glavni postupak i prethodna pitanja
Osoba DW bila je na stomatološkom liječenju kod osobe FT. Sumnjajući na počinjenje pogrešaka prilikom liječenja koje joj je pruženo, osoba DW zatražila je od osobe FT da joj bez naknade osigura prvu kopiju svoje medicinske dokumentacije. Međutim, osoba FT odgovorila je osobi DW da će udovoljiti njezinu zahtjevu samo pod uvjetom da sama snosi troškove povezane s dobivanjem kopije svoje medicinske dokumentacije, kao što je to propisano nacionalnim njemačkim pravom.
Osoba DW podnijela je tužbu protiv osobe FT. U prvostupanjskom i žalbenom postupku prihvaćen je zahtjev osobe DW da bez naknade dobije prvu kopiju svoje medicinske dokumentacije. Te su se odluke temeljile na tumačenju mjerodavnog nacionalnog zakonodavstva s obzirom na članak 12. stavak 5. i članak 15. stavke 1. i 3. Opće uredbe o zaštiti podataka.
Međutim, postupajući povodom revizije koju je podnijela osoba FT, Savezni vrhovni sud Njemačke smatrao da rješenje spora ovisi o načinu na koji treba tumačiti odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka.
Stoga je odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 15. stavak 3. prvu rečenicu, u vezi s člankom 12. stavkom 5., Opće uredbe o zaštiti podataka tumačiti na način da voditelj obrade (u ovom predmetu: liječnik koji obavlja liječenje) nije obvezan ispitaniku (u ovom predmetu: pacijent) bez naknade osigurati prvu kopiju njegovih osobnih podataka koje je obradio ako ispitanik kopiju ne traži u svrhe navedene u uvodnoj izjavi 63. prvoj rečenici Opće uredbe o zaštiti podataka, to jest ne traži je kako bi bio svjestan obrade svojih osobnih podataka i provjerio njezinu zakonitost, nego kako bi ostvario drugu, ali legitimnu, svrhu koja nije povezana sa zaštitom podataka (u ovom predmetu: provjera postojanja prava na naknadu štete s osnove pravne odgovornosti liječnika)?
2. U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:
a) Može li se i nacionalna odredba države članice donesena prije stupanja na snagu OUZP-a smatrati ograničenjem, na temelju članka 23. stavka 1. točke (i) OUZP-a, prava, koje proizlazi iz njegova članka 15. stavka 3. prve rečenice u vezi s člankom 12. stavkom 5., da se bez naknade dobije kopija osobnih podataka koje je voditelj obrade obradio?
b) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2. a): treba li članak 23. stavak 1. točku (i) OUZP-a tumačiti na način da tamo navedena prava i slobode drugih osoba obuhvaćaju i njihov interes da ih se oslobodi troškova povezanih s osiguravanjem kopije podataka u skladu s člankom 15. stavkom 3. prvom rečenicom OUZP-a i drugih izdataka prouzročenih osiguravanjem kopije?
c) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2. b): može li se u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (i) OUZP-a ograničenjem obveza i prava koji proizlaze iz članka 15. stavka 3. prve rečenice u vezi s člankom 12. stavkom 5. OUZP-a smatrati da nacionalna odredba – kojom se u kontekstu odnosa između pacijenta i liječnika, kada liječnik pacijentu osigurava kopiju pacijentovih osobnih podataka iz njegove medicinske dokumentacije, uvijek i neovisno o konkretnim okolnostima pojedinačnog slučaja – predviđa pravo liječnika da od pacijenta zahtijeva nadoknadu troškova?
3. U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje i niječnog odgovora na [pitanja 2. a), 2. b) ili 2. c)]: obuhvaća li pravo iz članka 15. stavka 3. prve rečenice OUZP-a u kontekstu odnosa između liječnika i pacijenta pravo na dobivanje kopija svih dijelova medicinske dokumentacije pacijenta koji sadržavaju osobne podatke pacijenta ili je to pravo usmjereno samo na dobivanje kopije osobnih podataka pacijenta kao takvih, pri čemu je liječniku koji je obradio podatke prepušteno odlučiti na koji će način dotičnom pacijentu kompilirati podatke?”
Odluka suda
U obrazloženju svoje presude, donesene povodom zahtjeva za prethodnu odluku, Sud podsjeća na to da se Općom uredbom o zaštiti podataka utvrđuje pravo pacijenta na dobivanje prve kopije svoje medicinske dokumentacije i to, u načelu, bez troškova. Voditelj obrade, tumači Sud, može zahtijevati plaćanje samo ako je pacijent već dobio prvu kopiju svojih podataka bez naknade i sada podnosi novi takav zahtjev. Predmetna stomatologinja mora se smatrati voditeljem obrade osobnih podataka svojeg pacijenta koja je u tom svojstvu dužna dostaviti pacijentu prvi primjerak njegovih podataka bez naknade. Pacijent nije dužan obrazložiti svoj zahtjev. Nacionalnim pravilima pacijentu se ne smiju staviti na teret troškovi prve kopije njegove medicinske dokumentacije, čak ni kako bi se zaštitili gospodarski interesi liječnika. Osim toga, pacijent ima pravo dobiti cjelovitu kopiju dokumenata koji se nalaze u njegovoj medicinskoj dokumentaciji ako je to potrebno za razumijevanje osobnih podataka koje ti dokumenti sadržavaju, a što uključuje kompletne dijagnoze, rezultate obavljenih pretraga, liječničkih mišljenja i svih primijenjenih liječenja ili zahvata.
Uzimajući u obzir sve prethodno izloženo, Sud je odgovorio na postavljena predhodna pitanja kako slijedi:
“1. Članak 12. stavak 5. i članak 15. stavke 1. i 3. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka),
treba tumačiti na način da se:
voditelju obrade nalaže obveza da ispitaniku osigura bez naknade prvu kopiju njegovih osobnih podataka koji se obrađuju, čak i ako je taj zahtjev obrazložen svrhom koja nije povezana s ciljevima iz prve rečenice uvodne izjave 63. navedene uredbe.
2. Članak 23. stavak 1. točku (i) Uredbe 2016/679
treba tumačiti na način da:
nacionalno zakonodavstvo doneseno prije stupanja na snagu te uredbe može biti obuhvaćeno područjem primjene te odredbe. Međutim, takvom se mogućnošću ne dopušta donošenje nacionalnog zakonodavstva kojim se, radi zaštite ekonomskih interesa voditelja obrade, ispitaniku stavljaju na teret troškovi prve kopije njegovih osobnih podataka koji se obrađuju.
.
3. Članak 15. stavak 3. prvu rečenicu Uredbe 2016/679.
treba tumačiti na način da:
u okviru odnosa liječnik/pacijent pravo na dobivanje kopije osobnih podataka koji se obrađuju podrazumijeva da se ispitaniku preda vjerna i razumljiva reprodukcija svih tih podataka. Tim se pravom podrazumijeva pravo na dobivanje cjelovite kopije dokumenata koji se nalaze u medicinskoj dokumentaciji tog ispitanika koja sadržava, među ostalim, navedene podatke, ako je osiguravanje takve kopije nužno kako bi se ispitaniku omogućila provjera točnosti i iscrpnosti te kako bi se zajamčila njihova razumljivost. Kad je riječ o podacima koji se odnose na zdravlje ispitanika, valja navesti da to pravo u svakom slučaju uključuje pravo na dobivanje kopije podataka iz njegove medicinske dokumentacije koja sadržava informacije poput dijagnoza, rezultata pretraga, liječničkih mišljenja i svih liječenja ili zahvata”
IZVORI:
- Presuda Suda u predmetu C-307/22, dostupna je na sljedećoj poveznici.
- Priopćenje za medije Suda br. 161/23 od 26. listopada 2023., Luxembourg, dostupno na sljedećoj poveznici: https://curia.europa.eu/jcms/upload/docs/application/pdf/2023-10/cp230161hr.pdf
1 Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti akta Unije. Sud ne rješava spor pokrenut pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
