Autorskim djelima arhitekture svakodnevno smo okruženi, bilo da se radi o skicama, nacrtima arhitektonskih projekata, a naročito kad je riječ o izvedenim zahvatima u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture. Međutim, čini se da nije dovoljno prisutna svijest šire javnosti, no nažalost često ni same struke, kako arhitektonske, tako i građevinske o pravnoj zaštiti koju autorska djela arhitekture uživaju, zbog čega ne rijetko dolazi do njihove povrede. Cilj ovog rada je prikazati što zapravo obuhvaća autorsko pravo u arhitekturi, defnirajući arhitektonska autorska djela, opseg njihove zaštite zajamčen nacionalnim i nadnacionalnim pravnim propisima, te oblike u kojima prava na autorskim djelima u području arhitekture mogu biti povrijeđena.
Zakonodavni okvir zaštite autorskih djela arhitekture na području Republike Hrvatske
Na samom početku treba istaknuti da je autorsko pravo jedno od temeljnih ljudskih prava, a što proizlazi iz čl. 27., st. 2. Opće deklaracije o ljudskim pravima1. Prema navedenoj odredbi, svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koja proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela kojemu je autor. Na tragu te odredbe su i odredbe čl. 69. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. br. 56/1990., 135/1997., 113/2000,. 28/2001., 76/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav), kojima se između ostalog jamči sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva te zaštita moralnih i materijalnih prava koja proizlaze iz takvih oblika stvaralaštva. U skladu s Ustavom donesen je i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov. br. 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018., u daljnjem tekstu: Zakon o autorskom pravu) koji kao krovni propis u Republici defnira okvir uređenja autorskih i autorskom pravu srodnih prava, o čemu podrobnije u nastavku ovog rada.
Od ostalih nacionalnih propisa koji se u svojim odredbama dotiču autorskog prava, pa tako i autorskog prava u arhitekturi treba istaknuti Kazneni zakon (Nar. nov. br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.)2, Obiteljski zakon (Nar. nov. br. 103/15.,98/19., 47/20.)3, Zakon o gradnji (Nar. nov. br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.), Zakon o parničnom postupku (Nar. nov. br. SL SFRJ 4/77., 36/77., 6/80., 36/80., 43/82., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., i NN 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), Zakon o javnoj nabavi (Nar. nov. br. 120/16.), Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (Nar. nov. br. 78/2015., 114/2018., 110/201.9; u daljnjem tekstu: Zakon o komori arhitekata), Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (Nar. nov. br. 78/2015, 118/2018, 110/2019) te Statut Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (Nar. nov. br. 40/1999., 112/1999., 85/2005., 152/2008., 28/2009., 52/2009., 52/2009., 82/2009., 82/2009.).
Nadalje, u okviru propisa Europske unije te međunarodnih propisa primjenjivih u Republici Hrvatskoj koji reguliraju područje autorskih prava u području arhitekture treba istaknuti Bernsku konvenciju za zaštitu književnih i umjetničkih djela od 9. rujna 1886. te Direktivu 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Defnicije autorskog prava
U načelu, autorsko pravo možemo defnirati kao autorsko pravo u objektivnom, te autorsko pravo u subjektivnom smislu.
Autorsko pravo u objektivnom smislu tako može imati uže i šire značenje. Autorsko pravo u objektivnom smislu u užem značenju predstavlja sustav pravnih pravila i načela koje reguliraju pravne odnose između različitih subjekata u odnosu na autorska djela – originalne intelektualne tvorevine iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koje imaju individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. S druge strane, u širem značenju, autorsko pravo u objektivnom smislu obuhvaća i pravne norme koje uređuju i autorskom pravu srodna prava, a to su prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama, prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima, prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima, prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima, prava nakladnika na njihovim izdanjima te prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka.
Nadalje, autorsko pravo u subjektivnom smislu predstavlja „najveću privatnopravna vlast, pojmovno neograničenog sadržaja, apsolutnog djelovanja koje daje neposrednu vlast u pogledu intelektualne tvorevine – autorskog djela”4.
Drugim riječima, autorsko pravo u subjektivnom smislu predstavlja pravo autora u pogledu njegova autorskog djela, a koja prava obuhvaćaju moralna prava autora kojim se štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom, zatim imovinska prava autora kojim se štite imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela te druga prava autora, kojim se štite ostali interesi autora u pogledu njegova autorskog djela5.
Sadržaj autorskog prava
U sadržajnom smislu autorsko pravo čine moralna, imovinska i ostala prava autora. Moralna prava autora su pravo prve objave, pravo na priznanje autorstva (pravo paterniteta), pravo na poštivanje autorskog djela (pravo integriteta), odnosno pravo na poštivanje časti ili ugleda autora (pravo na reputaciju) te pravo pokajanja. Za moralna prava treba istaknuti da su vezana za osobu autora, nisu prenosiva i smatraju se strogo osobnim pravima6.
S druge strane, imovinski aspekt autorskih prava daju autoru isključiva prava da sa svojim autorskim djelom i koristima od njega čini što ga je volja, te da svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. Kao što je iz zakonske formulacije vidljivo, imovinska prava autora su primjerično navedena i obuhvaćaju, osobito sljedeća prava: pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti te pravo prerade.7
Konačno, ostala prava autora su druga prava autora koja nose obilježja i moralnih i imovinskih prava, ali se ipak ne mogu svrstati niti u jednu od navedenih skupina. To su primjerice: pravo na naknadu, pravo slijeđenja, pravo pristupa autorskom djelu.
Ostale karakteristike autorskog prava
Što se tiče ostalih karakteristika autorskog prava, treba istaknuti da autorsko pravo u načelu nije prenosivo, osim kod nasljeđivanja i prenošenja u korist sunasljednika kod razvrgnuća nasljedničke zajednice. Autor se ne može odreći svojega autorskog prava8, ali može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela u cijelosti ili djelomično ili mu primjerice prepustiti ostvarivanje autorskog prava na svom autorskom djelu pravnim poslom, odnosno ugovorom.
Osim navedenog, autorsko pravo u načelu ne može biti predmet ovrhe, predmet ovrhe mogu biti samo imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela9.
U pogledu trajanja autorskog prava na autorskom djelu, ukoliko Zakonom o autorskom pravu što drugo nije određeno, autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno.
S tim u vezi, bitno je istaknuti, a što je naročito važno u kontekstu autorskih prava na djelima arhitekture, moralna prava autora uživaju zaštitu i nakon prestanka autorskog prava, kada autorsko djelo postaje javno dobro pa se može slobodno koristiti. Međutim, ta sloboda korištenja je ipak ograničena, budući da korisnici autorskog djela i nakon isteka roka trajanja autorskog prava na istom, moraju poštivati sljedeća moralna prava autora: pravo paterniteta, integriteta autorskog djela i pravo reputacije autora. U slučaju povrede moralnih prava autora do koje dođe nakon proteka roka trajanja autorskog prava na autorskom djelu, aktivno legitimirani za zaštitu tih prava su nasljednici autora, udruge autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koji su ovlašteni zahtijevati prestanak povrede te obveze.10
Definicija autorskih djela u području arhitekture
Zakon o autorskom pravu u čl. 5. daje definiciju autorskog djela. Autorsko djelo je tako definirano kao originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako Zakonom o autorskom pravu nije drukčije određeno.
Čl. 5., st. 2. Zakona o autorskom pravu primjerično navodi što se smatra autorskim djelima, pa kao takvima, između ostalih, izričito definira djela arhitekture, ali i djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su Autorsko pravo u arhitekturi načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti te djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, kao i prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.
U tom smislu, aktualni Zakon o autorskom pravu pobliže ne definira niti razrađuje što su djela arhitekture u kontekstu zaštite autorskim pravom, već im pruža opću zaštitu.11 S tim u vezi bitno je ukazati na definiciju autorskog djela iz st. 1. istog članka, prema kojemu je autorsko djelo „ originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno“.
Slijedom navedenog, možemo zaključiti kako djelo arhitekture, da bi se smatralo autorskim djelom u smislu Zakona o autorskom pravu, kojemu predmetni zakon pruža zaštitu, mora ispunjavati određene propisane uvjete, a to su da djelo arhitekture mora biti originalna intelektualna tvorevina individualnog karaktera. S navedenim u vezi, analizirajući pretpostavke pod kojima pravni poredak pruža pravnu zaštitu autorskim djelima, dolazimo do zaključka kako Zakon o autorskom pravu niti na jednom mjestu ne spominje umjetničku ili estetsku vrijednost djela kao eventualne kriterije. Stoga, da bi se djelo arhitekture smatralo autorskim djelom i u tom smislu uživalo zaštitu u punom opsegu koju mu Zakon o autorskom pravu pruža, ono mora biti subjektivno originalno, izvorno, odnosno novo u subjektivnom smislu.12 S druge strane, usprkos tome što Zakon o autorskom pravu ne daje pobližu definiciju djela arhitekture, u stručnoj literaturi pronalazimo brojne definicije djela arhitekture, od kojih ćemo istaknuti sljedeću: „djelo arhitekture predstavljaju sve građevine
i slične konstrukcije što sadržavaju elemente izvornosti i stvaralaštva u odnosu na oblik ili ukras neovisno o njihovoj namjeni.13
Imajući na umu sve ranije navedeno, možemo sumirati kako pojam arhitektonskog autorskog djela obuhvaća djelo u svim stadijima izrade, počevši od skica, nacrta, studija, zatim plastičnih i drugih prikaza do idejnog, glavnog i izvedbenog projekta i planova, konačno do realiziranih, izvedenih građevina, odnosno zahvata u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture, i to bez obzira na njegovu umjetničko-estetsku vrijednost i namjenu, pod uvjetom da djelo predstavlja originalnu tvorevinu svog autora.
Tko se smatra autorom autorskih djela u području arhitekture?
Prema čl. 9. Zakona o autorskom pravu, autor je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila, a temeljem presumpcije iz čl. 12., st. 1. smatra se da je to osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno. Autorsko pravo autoru na njegovu autorskom djelu pripada činom samog stvaranja autorskog djela, bez potrebe za bilo kakvom registracijom. Ukoliko je autorsko djelo sastavljeno od dva ili više pojedinačnih autorskih djela radi njihova zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojemu autorskom djelu, a njihovi međusobni odnosi se u pravilu uređuju ugovorom. Pod uvjetom da što drugo nije ugovoreno ili propisano Zakonom o autorskom pravu, svi autori sastavljenog djela imaju pravo na jednaki udio u naknadi za korištenje sastavljenog djela14.
Nadalje, autorsko djelo može nastati zajedničkim radom dviju ili više fizičkih osoba (koautora), a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti. U tom slučaju koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio), ukoliko ugovorom kojim se uređuju njihovi međusobni odnosi nije drukčije određeno15.
Nadalje, treba istaknuti da Zakon o autorskom pravu ne propisuje nikakve detaljnije odredbe o tome tko može biti ili se smatra autorom autorskog djela u području arhitekture, stoga se primjenjuju opće odredbe o autorstvu kako je gore izloženo. Iz navedenog proizlazi da djelo arhitekture može stvoriti i osoba koja nije arhitekt, a u tom smislu autorsko pravo pruža pravnu zaštitu i takvim djelima, naravno, pod uvjetom da ispunjavaju Zakonom o autorskom pravu propisane pretpostavke originalnosti i individualnog karaktera.
Međutim, na ovom mjestu treba istaknuti kako se s ciljem osiguranja zaštite i uređenja prostora te osiguranja temeljnih zahtjeva za građevinu i drugih uvjeta propisanih za građevine primjenjuju i drugi propisi kojima se regulira između ostalog obavljanje arhitektonske djelatnosti i kojima se određuje uređuje projektiranje, građenje, uporaba i održavanje građevina.
Na prvom mjestu treba spomenuti i Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, kojim se, između ostalog, uređuje obavljanje stručnih arhitektonskih poslova i djelatnosti prostornog uređenja, projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, građenja, upravljanja projektom gradnje te ispitivanja i prethodnih istraživanja, propisuju zadaće struka, stručni ispit i stručno usavršavanje te uvjeti za strane osobe koje obavljaju poslove i djelatnosti prostornog uređenja i gradnje16. Čl. 17. i 19. predmetnog zakona propisuju da poslove projektiranja u svojstvu odgovorne osobe (projektanta) u okviru zadaća svoje struke može obavljati ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje udruživanje u komoru i to samostalno u vlastitom uredu, zajedničkom uredu ili pravnoj osobi registriranoj za tu djelatnost. Što se tiče zadaća arhitektonske struke u okviru obavljanja djelatnosti projektiranja, a kojim obavljanjem kojih djelatnosti dolazi do stvaranja autorskih djela, riječ je o izradi arhitektonskih projekata: za zgrade, za Autorsko pravo u arhitekturi krajobrazno uređenje građevina i krajobraznu arhitekturu. S tim u vezi, čl. 49., st. 2. Zakona o gradnji propisuje da, ukoliko nije drugačije propisano, investitor mora projektiranje, kontrolu i nostrifikaciju projekata, građenje i stručni nadzor građenja pisanim ugovorom povjeriti osobama koje ispunjavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu, a to je Zakon o komori arhitekata. Prema čl. 2., st. 2. i 3. Zakona o komori arhitekata, u navedenu komoru17 se obvezno udružuju ovlašteni arhitekti, ovlašteni arhitekti urbanisti i ovlašteni inženjeri koji u svojstvu ovlaštene osobe obavljaju stručne poslove projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja te poslove prostornog uređenja radi zastupanja i usklađivanja zajedničkih interesa, zaštite javnog interesa i zaštite interesa trećih osoba, dok inženjeri gradilišta i voditelji radova slobodno odlučuju o svojem pristupanju članstvu komore i istupu iz članstva komore. Nadalje, spomenuti Zakon o komori arhitekata u čl. 27. izričito propisuje uvjete za upis u imenik ovlaštenih arhitekata, ovlaštenih arhitekata urbanista, odnosno ovlaštenih inženjera, a to su završetak odgovarajućeg sveučilišnog studija i stjecanje akademskog naziva magistar inženjer, ili završetak odgovarajućeg specijalističkog stručnog studija i stjecanje stručnog naziva stručni specijalist inženjer, odnosno stjecanje odgovarajućeg stupnja obrazovanja odgovarajuće struke na drugi način propisan posebnim propisom, zatim ispunjavanje uvjeta određenog radnog iskustva nakon završetka studija te ispunjavanje uvjeta koji se odnose na polaganje stručnog ispita.
Pored navedenog i Statut Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu („Narodne novine“, br. 40/1999, 112/1999, 85/2005, 152/2008, 28/2009, 52/2009, 52/2009, 82/2009, 82/2009), kao podzakonski propis donesen temeljem Zakona o komori arhitekata, a kojim se između ostalog uređuju ustrojstvo Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu, ali i strukovni zadaci i stručni smjer ovlaštenog arhitekta i ovlaštenog inženjera, propisuje obvezu komore da čuva ugled, čast i prava ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera te osigurava uvjete za pravilno obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja, poslove projektiranja, stručnog nadzora i kontrole projekata. Među ostalim, predmetni Statut u čl. 30., st. 3. propisuje da su ovlašteni arhitekti i ovlašteni inženjeri dužni poštivati autorska prava te kao težu povredu dužnosti i ugleda arhitekata ili inženjera u čl. 82., st. 1., t. 26. izričito navodi upravo ne poštivanje autorskih prava.18 Statut propisuje da su članovi komore obvezni poštivati autorsko pravo, a isto propisuje i Kodeks strukovne etike članova Hrvatske komore arhitekata u poglavlju V. u kojem se reguliraju međusobni odnosi članova, a prema kojem članovi komore ne smiju otuđiti ili povrijediti intelektualno vlasništvo ili nepropisno iskoristiti ideje drugog autora bez izričite ovlasti onog autora koji na to vlasništvo ili ideju ima pravo. Članovi komore mogu imati autorstvo ili djelomično autorstvo samo na djelima koja su sami izradili ili koja su nastala pod njihovim vodstvom ili osobnim sudjelovanjem. Član komore ne smije drugom članu komore ili projektantu propisati način ili uvjete oblikovanja, upotrebu materijala i stilska obilježja ili sudjelovati u ograničavanju stvaralačke slobode. Pored navedenog, Kodeks propisuje, ukoliko dođe do preuzimanja dijela projektiranja, nadzora ili drugog posla, slijedom kojeg preuzimatelj nastavlja rad na projektu kojega nije autor, dužan je poštivati upute autora i autorska prava, tražiti suglasnost za svaku promjenu u projektu i autora obavijestiti o svakoj promjeni u izvođenju gradnje, ako je to u skladu sa zakonom.
Iz svega gore navedenog proizlazi da, jedino ovlaštena osoba, koja je to svojstvo stekla upisom u komoru ima legitimitet za izvedbu arhitektonskih projekata i ujedno obvezu poštivanja odredbi primjenjivih zakona, spomenutog statuta, ali i Kodeksa strukovne etike, kao i drugih općih akata nadležne komore.
Autorska djela arhitekture stvorena u radnom odnosu ili po narudžbi
Autorska djela u području arhitekture najčešće nastaju ili u radnom odnosu ili po narudžbi. Zakon o autorskom pravu, što se tiče autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, dakle, onog djela koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori autor – zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili po uputama toga poslodavca, propisuje prije svega da se odnosi u pogledu određenog tako stvorenog autorskog djela uređuju Zakonom o autorskom pravu, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos.19
Prije svega treba istaknuti da autorsko pravo nad autorskim djelom stvorenim u okviru radnog odnosa samim činom stvaranja stječe sam autor, i kao takav biva njegovim nositeljem. Međutim, budući da se radi o autorskim djelima koje je zaposlenik stvorio izvršavajući svoje obveze iz radnog odnosa ili po uputama svog poslodavca, u praksi se najčešće događa da pravo iskorištavanja takvih autorskih djela ipak pripada poslodavcu. No, to se ne događa po inerciji, odnosno automatizmom, već temeljem određenog pravnog akta, odnosno temeljem Zakona o autorskom pravu, ugovora o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos između odnosnog zaposlenika i njegova poslodavca.
U praksi će najčešće biti slučaj, ukoliko je priroda posla takva da se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, da će poslodavac u ugovoru o radu, kao dvostranoobveznim pravnim poslom koji se sklapa radi zasnivanja radnog odnosa i kojim se uređuju prava i obveze zaposlenika i poslodavca koja proizlaze iz određenog radnog odnosa, odrediti, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te ukoliko ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela.
Dakle, a kako je propisano u čl. 76.. Zakona o autorskom pravu, ako predmetnim zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije drukčije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja.
Nadalje, kao i druga (autorska) djela, tako i autorska djela u području arhitekture mogu nastati po narudžbi. Pitanje stvaranja djela, odnosno autorskih djela po narudžbi regulira Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis te Zakon o autorskom pravu kao lex specialis. Ugovorom o djelu, kako ga u čl. 590. uređuje Zakon o obveznim odnosima „izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.“
Uzimajući u obzir prava i obveze ugovornih strana, osnovne karakteristike ugovora o djelu su te da izvođač radi za naručitelja samostalno i neovisno o naručitelju djela, međutim naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davanja uputa kada to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti. Osim toga izvođač za obavljeni posao prima naknadu najčešće po obavljenom poslu, odnosno po predaji djela.
Nadalje, kako je uvodno spomenuto, Zakon o autorskom pravu kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima regulira stvaranje autorskog djela po narudžbi, a koje odredbe se analogno primjenjuju i na stvaranje autorskih djela u arhitekturi po narudžbi. Pa tako Zakon o autorskom pravu propisuje da se ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi, koji se temeljem Zakona o autorskom pravu obvezno sklapa u pisanom obliku, autor obvezuje stvoriti određeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naručitelju, a naručitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
Predmetnim ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuju se i obilježja, sastojci te rokovi predaje naručenog djela, a pored navedenog, što se tiče pripadanja autorskog prava na tako stvorenom autorskom djelu, autorsko pravo na naručenom djelu zadržava autor bez ograničenja, ukoliko Zakonom o autorskom pravu ili ugovorom sklopljenim između naručitelja i autora nije drukčije određeno.20
Autorska djela arhitekture u javnoj nabavi
Pojam javne nabave označava zakonom propisane postupke nabave roba, rada i usluga temeljem ugovora o javnoj nabavi od strane javnih21, odnosno sektorskih22 naručitelja financiranih javnim financijama, odnosno novcem poreznih obveznika. Velik udio autorskih djela u području arhitekture upravo predstavljaju objekte javne namjene, kao što su zgrade, javni prostori, određeni
krajobrazni, odnosno infrastrukturni zahvati. Projektna rješenja za izvedbu tih objekata u pravilu se nabavljaju u postupcima javne nabave i to kako bi se ostvarili ciljevi u pogledu visokih standarda kvalitete, transparentnosti i racionalizacije troškova, budući da se takvi projekti financiraju javnim financijama.
S tim u vezi, a s temeljnim ciljem osiguravanja što kvalitetnije primjene Zakona o javnoj nabavi, kako bi se osiguralo pribavljanje arhitektonskih usluga na transparentan način, uz uvažavanje kriterija arhitektonske vrsnoće, održivosti, funkcionalnosti i kvalitete usluge uz optimalno trošenje sredstava23, Upravni odbor Hrvatske komore arhitekata u suradnji s Udruženjem arhitekata Hrvatske gospodarske komore je usvojio Smjernice za provođenje javne nabave arhitektonskih usluga.
Stoga se kao predmeti natječaja, u postupcima javne nabave, pojavljuju upravo primjerice: izrada idejnog urbanističko-krajobrazno-likovnog rješenja nekog spomen parka, idejnog arhitektonsko-urbanističko rješenja stambeno-poslovne građevine itd. Sam natječaj kao svoju glavnu svrhu i cilj navodi dobivanje najboljeg arhitektonsko – urbanističkog rješenja za gradnju primjerice navedene stambeno-poslovne građevine, s tim da će prvonagrađeno rješenje služiti kao podloga za izradu projektne dokumentacije u daljnjem postupku. Pravo sudjelovanja u svojstvu autora imaju fizičke osobe i to kao autor pojedinac ili autorska grupa od više članova od kojih najmanje jedan mora biti ovlašteni arhitekt.
Rješenje (projektna dokumentacija) dobiveno u takvom postupku jest autorsko djelo u smislu čl. 5. Zakona o autorskom pravu, budući da projektna dokumentacija predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnog, znanstvenog, odnosno umjetničkog područja. Autorsko djelo samim činom stvaranja pripada fizičkoj osobi koja ga je stvorila ili više njih (odnosno izvršitelju), ukoliko se radi o zajedničkom stvaranju koautorskog djela od strane više koautora. Ugovorom koji se sklapa po okončanju natječaja s najboljim ponuditeljem, između ostalog, regulira se i autorsko pravo na projektnoj dokumentaciji koja čini sastavni dio predmeta natječaja. S tim u vezi treba spomenuti kako je Hrvatska komora arhitekata izdala i objavila Opće uvjete ugovora o pružanju arhitektonskih usluga koji u svojim odredbama reguliraju i autorsko pravo, stoga se pojedini ugovor ili pozivaju na spomenute Opće uvjete ili eksplicitno reguliraju
autorsko pravo na autorskom djelu koje je predmet natječaja.
Sadržajna ograničenja autorskog prava
Zakon o autorskom pravu propisuje određena sadržajna ograničenja autorskog prava definirajući slučajeve u kojima se objavljenim autorskim djelom može koristiti bez autorovog odobrenja ili bez autorovog odobrenja i bez plaćanja naknade, pod uvjetom da se ne suprotstavlja redovitom korištenju autorskog djela i neopravdano ne šteti zakonitim interesima nositelja prava24, međutim u daljnjem tekstu čl. 82. Zakona o autorskom pravu izričito je propisano kako izgradnja arhitektonskih objekata, u smislu takve reprodukcije, nije dopuštena.
Ipak, Zakon o autorskom pravu propisuje sadržajno ograničenje autorskog prava nad autorskim djelima u arhitekturi prema kojem je dopušteno reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija. Međutim, reprodukcija takvih autorskih djela arhitekture prema čl. 92. Zakona o autorskom pravu,dopuštena je samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta, a Zakon o autorskom pravu izričito zabranjuje njihovu reprodukciju u trodimenzionalnom obliku. Povrh navedenog, postoji obveza poštivanja moralnih prava autora na predmetnim autorskim djelima koja su predmet reprodukcije budući da Zakon o autorskom pravu propisuje da, osim ako to nije moguće, na primjercima reproduciranih autorskih djela korisnik je obvezan navesti izvor i autorstvo djela.
Konačno, Zakon o autorskom pravu u čl. 93. dopušta organizatorima javnih izložbi ili aukcija reproduciranje i distribuciju putem plakata i kataloga određenih javnih izložbi, odnosno aukcija, pored ostalih, i djela arhitekture koja su izložena na javnoj izložbi ili aukciji ili namijenjena takvom izlaganju, naravno uz obvezu navođenja izvora i autorstva i to isključivo u svrhu promocije predmetnih izložbi, odnosno aukcija i ograničeno opsegom potrebnom za tu svrhu.
Povreda autorskog prava na autorskim djelima arhitekture
Autorska djela u području arhitekture sa svim specifičnostima koje takva autorska djela obilježavaju, podložna su različitim vrstama i stupnjevima povreda. Pritom razlikujemo različita autorska djela u području arhitekture, ovisno o fazi projektiranja, odnosno izvedbe, pa tako imamo projektnu dokumentaciju, nacrte, skice, ali i izvedena djela, kao što su izgrađeni objekti i izvedeni zahvati u prostoru, stoga ovisno o navedenom, postoje različiti načini na koja predmetna autorska djela mogu biti povrijeđena. Povreda moralnih prava na autorskim djelima arhitekture Temeljne odredbe Zakona o autorskom pravu koje propisuju moralna prava autora i štite ih od njegove povrede su sadržane u člancima 15. i 16. navedenog zakona.
U tom smislu čl. 15. Zakona o autorskom pravu propisuje da autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, dok je osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora. U praksi su najčešće one koje se odnose nepoštivanje prava paterniteta određenog autorskog djela nenavođenjem autora djela.
Nadalje, prema čl. 16. Zakona o autorskom pravu autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled. Dakle, kao što proizlazi iz prethodno navedene odredbe, autor nije ovlašten usprotiviti se svakoj izmjeni svog djela, već samo izmjeni onog stupnja koja bi se mogle okarakterizirati kao povreda integriteta autorskog djela, odnosno reputacijskog prava autora djela. Izmjene autorskih djela u području arhitekture su česta pojava u praksi i upravo zbog toga su odredbe Zakona o autorskom pravu koje reguliraju pitanje zakonitosti izmjena autorskog djela iznimno bitne i treba ih pravilno tumačiti.
Što se tiče, dakle, izmjena djela arhitekture, osobito je važno ukazati na odredbu iz čl. 79., st. 5 Zakona o autorskom pravu prema kojoj se kod izmjene arhitektonskog djela moraju uzeti u obzir interesi njegova vlasnika. Naime, autor arhitektonskog djela ne može se protiviti izmjenama njegovog arhitektonskog djela proizišlih iz ozbiljnih razloga kao što su primjerice sigurnosni i tehnički razlozi. Ako je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti, njegov autor se ne može protiviti uporabi drugih materijala ako su oni od kojih je to djelo napravljeno pokazali nedostatke za korištenje ili ako te materijale nije moguće nabaviti ili ih je moguće nabaviti samo uz nerazmjerne poteškoće ili nerazmjerni trošak. U tom slučaju autor ima pravo zahtijevati, ako je na arhitektonskom djelu označeno njegovo ime, da vlasnik zgrade uz njegovo ime stavi napomenu o izmjenama arhitektonskog djela i vremenu kad je to učinjeno (u suprotnom krši moralna prava autora).
Što se tiče uništenja autorskog djela u području arhitekture, kao u suštini, krajnjeg stupnja izmjena, Zakon o autorskom pravu u čl. 79., st. 4. propisuje da vlasnik stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo koji je dakle vlasnik arhitektonskog djela ima pravo uništiti tu stvar, međutim dužan je obavijestiti autora o uništenju i dopustiti mu, na njegov zahtjev, fotografiranje toga djela te mu predati primjerak nacrta toga djela. Iz gornjih odredbi je vidljivo shvaćanje zakonodavca koji uništenje arhitektonskog djela od strane njegova vlasnika očito ne smatra izmjenom djela koja bi povrijedila čast i ugled autora, i to dopušta, a usprkos činjenici da uništenjem djela, djelo zapravo prestaje egzistirati i na taj način eventualno negativno utječe na duhovnu vezu autora arhitektonskog djela sa samim djelom.
Nadalje, u odnosu na pravo reprodukcije (pravo umnožavanja) i distribucije (pravo stavljanja u promet), treba istaknuti da je autor autorskog djela u području arhitekture u načelu nositelj isključivih prava reprodukcije i to kako u pogledu umnožavanja primjerice skica, nacrta i projektne dokumentacije, tako i u pogledu izgradnje, odnosno izvedbe autorskog djela arhitekture, pod uvjetom da autor na drugog nije prenio navedena prava, odnosno s drugim zaključio pravni posao (u principu se radi o ugovoru o narudžbi, ugovoru o djelu ili nekom drugom autorskopravnom ugovoru) na temelju kojeg je netko drugi od izvornog nositelja prava stekao pravo iskorištavanja autorskog djela.
U praksi se najčešće događa da je povreditelj autorskog prava na djelu arhitekture investitor određenog projekta, odnosno naručitelj, bilo da se radi o neovlaštenoj reprodukciji ili distribuciji projektne dokumentacije u situaciji kada autorsko djelo arhitekture još nije izvedeno, no bilo i da se radi o povredi na već izvedenom objektu/ autorskom djelu.
Pravna zaštita autorskih djela arhitekture
Pravna zaštita autorskih djela arhitekture ostvaruje se u sudskom postupku pred nadležnim sudom. Za postupanje u predmetima kaznenopravne zaštite intelektualnog vlasništva generalno, pa tako i autorskog prava u prvom stupnju nadležan je Općinski kazneni sud u Zagrebu, dok je za postupanje u svim prekrašajnim predmetima u području prava intelektualnog vlasništva nadležan Općinski prekršajni sud u Zagrebu. U drugom stupnju, što se tiče kaznenih postupaka, propisana je nadležnost županijskih sudova, dok je u prekršajnim postupcima drugog stupnja nadležan Visoki prekršajni sud u Zagrebu.25
U postupcima građanskopravne zaštite autorskog prava u prvom stupnju su nadležni trgovački sudovi i to Trgovački sud u Osijeku, Trgovački sud u Rijeci, Trgovački sud u Splitu te Trgovački sud u Zagrebu, dok je Visoki trgovački sud u Zagrebu nadležan za postupanje u drugom stupnju. Za autora kojemu je povrijeđeno autorsko pravo, relevantne su odredbe iz glave V. Zakona o autorskom pravu, prema kojima nositelj autorskog prava koje mu je protupravno povrijeđeno ima pravo na zaštitu tog prava i to od osobe koja je njegovo pravo povrijedila ili njezinog sveopćeg pravnog sljednika. Prema Zakonu o autorskom pravu, a kako proizlazi iz čl. 172., nositelj autorskog prava na autorskom djelu može zahtjevati prestanak radnje koja njegovo pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog
penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz Zakona o autorskom pravu.
Nadalje, prema čl. 181. Zakona o autorskom pravu nositelj autorskog prava kojemu je povrijeđeno isključivo pravo ima pravo zahtijevati uništenje, odnosno preinačenje svih primjeraka koji su bespravno izrađeni ili stavljeni na tržište ili su namijenjeni stavljanju na tržište26 ili umjesto navedenog zahtijevati da mu kršitelj prava koji je u posjedu tih primjeraka, ili je njihov vlasnik, preda takve primjerke uz naknadu koja ne može biti viša od troškova njihove proizvodnje27, s time da se predmetne mjere iz čl. 181., st. 1. i 2. Zakona o autorskom pravu odnose na arhitektonska djela samo ako postoji posebno opravdan razlog za njihovo uništenje odnosno predaju.
Pored navedenih zahtjeva, a kako proizlazi iz čl. 182. Zakona o autorskom pravu, autor čije ime, pseudonim ili neka druga umjetnička oznaka nisu navedeni prilikom korištenja autorskog djela odnosno izvedbe, ili su pogrešno ili nepotpuno navedeni, može zahtijevati od osoba koje koriste autorsko djelo ili izvedbu da ih naknadno odnosno ispravno navedu autorom ili umjetnikom izvođačem.
Privremene mjere
Konačno uz sve prethodno navedene zahtjeve koje autoru, odnosno nositelju autorskog prava stoje na raspolaganju u okviru pravne zaštite koju mu pravni poredak pruža u odnosu na njegovo autorsko pravo na određenom autorskom djelu, treba spomenuti i institut privremene mjere.
Naime, temeljem Zakona o autorskom pravu, uz podrednu primjenu Ovršnog zakona, ukoliko nositelj prava dokaže vjerojatnost povrede njegovog autorskog prava ili tek prijetnju od povrede, nadležni sud (uz prethodno obavješćivanje protivnika osiguranja ili bez) može rješenjem i prije donošenja presude u određenom sudskom postupku koji se vodi povodom povrede autorskog prava, odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede. Naime, privremene mjere, sukladno čl. 185. Zakona o autorskom pravu, navedene su primjerično. Sukladno tome, sud može uz ispunjenje propisanih pretpostavki kao privremenu mjeru zbog povrede prava naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje pravo, zatim može odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda kojima se protupravno povređuje pravo ili primjerice oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.
U kontekstu eventualnih povreda autorskog prava na autorskim djelima arhitekture kao najvažniju privremenu mjeru prepoznajemo odustanak od radnji kojima se povrjeđuje pravo. U praksi bi to značilo mjeru zabrane nastavljanja, odnosno započinjanja gradnje u slučaju da autora autorskog djela u području arhitekture vrijeđa primjerice već započeta gradnja nekog objekta ili pak tek postoji vjerojatnost da će gradnja započeti.
Zastara prava
Pravo na zaštitu autorskog prava ne zastarijeva, međutim Zakonom o autorskom pravu propisani zahtjevi koji su po svojoj naravi obveznopravni, kao što je primjerice zahtjev za naknadu štete, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari propisanim Zakonom o obveznim odnosima. S tim u vezi spomenuti zahtjev za naknadu štete zastarijeva u roku od od 3 godine otkad je oštećenik saznao za štetu i osobu štetnika (subjektivni zastarni rok), a u svakom slučaju u roku od 5 godina od nastanka štete (objektivni zastarni rok)28
.
Zaključak
Ovaj rad je imao za cilj pobliže prikazati sadržaj autorskog prava na autorskim djelima u području arhitekture, kao i pravni okvir zaštite tih djela i to kroz definiranje osnovnih pojmova ključnih za razumijevanje statusa arhitekata u sferi njihova originalnog umjetničkog stvaralaštva i autorskog prava koje im pravni poredak pruža u odnosu na navedeno. Iznimno je važno da arhitekti, kao kreatori vrijednih autorskih ostvarenja u području arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture te izvorni nositelji autorskog prava na svojim djelima budu svjesni zakonom zajamčenih prava kao i mehanizama njihove zaštite u razdoblju kad je arhitektura per se postala medij i indikator stvaralačke snage, umjetničke kreativnosti i ekonomskog napretka društva.
Povrh navedenog, a u prvenstvenom cilju prevencije povreda autorskih prava na autorskim djelima arhitekture, važno je i javnost upoznati sa postojećim zakonskim pozicijama autorskih prava na arhitektonskim autorskim djelima jer se upravo i putem publiciranja vrijednih arhitektonskih ostvarenja stvara prikladni ambijent za adekvatnu valorizaciju i zaštitu istih, kao i za spriječavanje njihovog protuzakonitog korištenja.
Konačno, samo prepoznavanjem i sankcioniranjem etički neprihatljivih ponašanja kojima se povrjeđuju autorska prava na djelima arhitekture doprinosimo realizaciji novih kreativnih ostvarenja i poticanju stvaralačke izvrsnosti, što bi trebalo biti imperativ svakog civiliziranog i prosperitetnog društva.
1 Opća deklaracija o ljudskim pravima je usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III 10. prosinca 1948. godine
2Kazneni zakon u glavi XVII. propisuje kaznena djela protiv intelektualnog vlasništva.
3Obiteljski zakon u glavi IV. uređuje imovinske odnose bračnih drugova, pa tako u čl. 36. propisuje da je imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina, dok je prema čl. 39., autorsko djelo vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio.
4Gliha, Igor: Intelektualno vlasništvo // Prilagodbe politikama unutarnjeg tržišta EU: očekivani učinci / Samaržija, Višnja (ur.),
5Prema čl. 13., st. 1. i 2. Zakona o autorskom pravu
6Moralna prava autora su definirana čl. 14. do 17. Zakona o autorskom pravu
7Prema čl. 18. Zakona o autorskom pravu
8Prema čl. 50. Zakona o autorskom pravu
9Prema čl. 43., st. 1. Zakona o autorskom pravu
10 Prema čl. 106. Zakona o autorskom pravu
11 Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu predviđa izmjene u pogledu definicije djela arhitekture, pa tako navodi da su djela arhitekture skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejni projekt, glavni projekt, izvedbeni projekt i planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture
12 Autorsko djelo će se smatrati originalnim ukoliko autor, prilikom stvaranja odnosnog djela nije oponašao neko drugo, njemu poznato djelo. Dakle, ne traži se da je djelo objektivno originalno, odnosno novo.
138 Henneberg, I., Autorsko pravo, 2001., str. 102.
14Prema čl. 10. Zakona o autorskom pravu
15Prema čl. 11. Zakona o autorskom pravu
16Prema čl. 1. , st. 1. u svezi s čl. 3., st. 8. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje
17Čl. 2., st. 1. Zakona o komori arhitekata denira komoru kao samostalnu strukovnu organizaciju koja čuva ugled, čast i prava svojih članova, promiče, zastupa i usklađuje njihove zajedničke interese pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu te se skrbi o tome da njezini članovi savjesno i u skladu sa zakonom i javnim interesom obavljaju svoje poslove i pri tome štite i unapređuju hrvatsku graditeljsku baštinu i vrsnoću izgrađenog prostora u skladu s posebnim propisima.
18 Za navedenu povredu Statut propisuje za koju je propisana novčanu kaznu u iznosu od 5,000,00 do 15.000,00 kuna , a isto tako i mogućnost da se pravomoćna odluka donesena u postupku pred Stegovnim sudom protiv ovlaštenog arhitekta ili ovlaštenog inženjera objavi u glasilu komore .
19 Prema čl. 75. Zakona o autorskom pravu
20 Prema čl. 73. i 74. Zakona o autorskom pravu
21Prema čl. 6. Zakona o javnoj nabavi, javni naručitelji su Republika Hrvatska, odnosno državna tijela Republike Hrvatske, jedinice lokalne I područne (regionalne) samouprave, tijela javnog prava te udruženja koje je osnovalo jedno ili više prethodno navedenih tijela
22Prema čl. 7. Zakona o javnoj nabavi, sektorski naručitelji su javni naručitelji koji obavljaju jednu od sektorskih djelatnosti, 2. trgovačka društva u kojima javni naručitelj ima ili može imati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva, financijskog udjela ili na temelju pravila kojima je društvo uređeno i koja obavljaju jednu od sektorskih djelatnosti, 3. drugi subjekti koji obavljaju jednu od sektorskih djelatnosti na temelju posebnih ili isključivih prava koja im je dodijelilo nadležno tijelo.
23 Prema str. 2. Smjernica za provođenje javne nabave arhitektonskih usluga 2018., Zagreb, 25. siječnja 2018.
24Prema čl. 80. Zakona o autorskom pravu
25Prema Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Nar. nov. br. 67/2018)
26Prema čl. 181., st. 1. Zakona o autorskom pravu
27Prema čl. 181., st. 2. Zakona o autorskom pravu
28Prema čl. 230., st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
