Tehnološki napredak društva i njegova transformacija kroz
sveopću digitalizaciju sve više zahvaća i područje djelovanja javne
uprave.
Cilj digitalizacije javne uprave je
doprinijeti povećanju njezine
konkurentnosti, inovativnosti,
a povrh svega učinkovitosti
koja se u svojoj konačnici ogleda
u razini dostupnosti i zadovoljstvu
korisnika usluga javnog sektora.
Ostvarenje navedenih ciljeva u znatnoj
mjeri ovisi o opsegu iskorištavanja
društvenih i tržišnih potencijala
informacija javnog sektora, a to su
upravo sve one informacije koje tijela
javne vlasti u okviru svoga djelovanja
prikupljaju, obrađuju ili stvaraju i koje
daju na korištenje raznim društvenim
i gospodarskim subjektima za razvoj
novih usluga i proizvoda putem njihove
ponovne uporabe u okviru tzv. koncepta
otvorenih podataka. Navedeni koncept
polazi od shvaćanja da podaci koje
tijela javne vlasti prikupljaju i obrađuju
u okviru svog djelokruga i iz javnih
sredstava trebaju biti javno dostupni,
budući da predstavljaju zajedničko
dobro svih pod uvjetom da za to ne
postoji neko zakonsko ograničenje
koje proizlazi iz, primjerice, zaštite
prava intelektualnog vlasništva,
osobnih podataka ili sigurnosti.
ŠTO PONOVNA UPORABA INFORMACIJA ZAPRAVO JEST
Ponovna uporaba predstavlja uporabu
informacija tijela javne vlasti od strane
fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu
ili nekomercijalnu svrhu različitu od
izvorne svrhe za koju su informacije
nastale, a koja se ostvaruje u okviru
zakonom ili drugim propisom određenog
djelokruga ili posla koji se uobičajeno
smatra javnim poslom. Opisano
korištenje otvorenih podataka s jedne
strane doprinosi transparentnosti tijela
javne vlasti, jača njihovu odgovornost
prema javnosti i smanjuju rizik od
korupcije, dok s druge strane, omogućuje
razvoj inovativnih usluga i proizvoda s
dodanom vrijednošću, koji su poticaj
razvoju gospodarstva, odnosno otvaranju
novih radnih mjesta i poticanja ulaganja
u sektorima temeljenima na podacima.
Postoje informacije koje su zakonom
izrijekom isključene od mogućnosti
ponovne uporabe ili u odnosu na koje
tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup,
a to su informacije koje se odnose na
sve postupke koje vode nadležna tijela
u prethodnom i kaznenom postupku
za vrijeme trajanja tih postupaka,
informacije klasificirane određenim
stupnjem tajnosti, osobni podaci i sl.
U RH ponovna uporaba
informacija i otvaranje
podataka za korištenje
u komercijalne i
nekomercijalne svrhe
obveza je tijela javne
vlasti od ožujka 2013.
godine, kada je stupio na
snagu Zakon o pravu na
pristup informacijama
("Narodne novine" br.
25/13., 85/15., 69/22.).
U svrhu poticanja i olakšavanja ponovne
uporabe informacija, tijela javne vlasti
dužna su u elektroničkom obliku, na
lako pretraživ način, objaviti informacije
dostupne za ponovnu uporabu na
Portalu otvorenih podataka, zajedno
s metapodacima, u strojno čitljivom,
pristupačnom i otvorenom obliku, u
skladu s otvorenim standardima.
Javna tijela su bez obzira na karakter
skupa podataka, čak i ako postoje
zakonska ograničenja, obavezna
objaviti popis o registrima i bazama
podataka iz svoje nadležnosti, uz
metapodatke i informaciju o načinu
pristupa odnosno ponovne uporabe.
Uz određene iznimke koje se odnose,
primjerice, na obrazovne ustanove,
znanstvenoistraživačke organizacije,
zatim na subjekte koji obavljaju neku od
djelatnosti koje se odnose na područje
plina i toplinske energije, električne
energije, vodnoga gospodarstva,
usluga prijevoza, zračnih, morskih
i riječnih luka, tijela javne vlasti
obvezna su postupiti po zahtjevima
za ponovnu uporabu informacija.
Prema čl. 18. Zakona o pravu na
pristup informacijama, zahtjev može
biti podnesen usmenim ili pisanim
putem službeniku za informiranje u
tijelu javne vlasti, o čemu je tijelo javne
vlasti obvezno odlučiti u roku od 15
dana od dana zaprimanja urednog
zahtjeva, pri čemu ono ima pravo
na naknadu stvarnih materijalnih
troškova od podnositelja zahtjeva.
Ako tijelo javne vlasti na riješi
zahtjev u zakonom propisanom roku,
podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti
žalbu zbog nerješavanja zahtjeva
Povjereniku za informiranje.
Sud Europske unije: države članice Europske unije obvezne su pružiti autorskopravnu zaštitu predmetima primijenjene umjetnosti bez obzira na zemlju podrijetla i nacionalnost autora
Dana 24. listopada 2024. Sud Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud) donio je presudu u predmetu oznake C-227/23, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 202/01, u daljnjem tekstu: UFEU)1 koji je uputio Vrhovni sud Nizozemske. Predmetni zahtjev za prethodnu odluku odnosi se