Baze podataka postale su izuzetno važna poluga razvoja informacijskog društva, stoga povrh tehničke zaštite sadržaja, koji čini same baze podataka, sve više dolazi u fokus i njihova pravna zaštita.
Baze podataka predstavljaju komercijalno vrijedne resurse u gotovo svim segmentima tržišta, njihovo stvaranje zahtijeva ulaganje znatnih ljudskih, tehničkih i financijskih sredstava, stoga zlouporaba baza podataka može generirati ozbiljne štetne posljedice za njihove proizvođače. S obzirom na svoje temeljne karakteristike, baze podataka možemo podijeliti u dvije kategorije, a to su originalne ili autorske baze podataka, koje predstavljaju autorska djela i potpadaju pod zaštitu autorskim pravom, te neoriginalne baze podataka, koje ne ispunjavaju pretpostavke za zaštitu autorskim pravom i kao takve štite se posebnim oblikom zaštite – autorskom pravu srodnog prava proizvođača baze podataka (tzv. sui generis zaštita). U ovom članku autorica tematizira neoriginalne baze podataka, počevši od definicije pojma neoriginalne baze podataka, preko navođenja nekih primjera istih te prikazujući sadržajni i vremenski aspekt njihove pravne zaštite. Neoriginalnu bazu podataka definiramo kao zbirku samostalnih djela, podataka ili druge građe, uređenu po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima, pri čemu je postizanje, verifikacija ili predstavljanje sadržaja takve baze podataka zahtijevalo kvalitativno i/ ili kvantitativno znatna ulaganja.
Neki od primjera neoriginalnih baza podataka su baze meteoroloških podataka, određeni elektronički dostupni statistički podaci i katastarski podaci. Zajednička karakteristika svih navedenih baza podataka je ta da one ne ispunjavaju kriterije za autorskopravnu zaštitu (originalan izbor ili raspored sadržaja koji čini originalnu intelektualnu tvorevinu). No, usprkos izostanku kriterija za autorskopravnu zaštitu, validirajući njihovu izuzetnu vrijednost i ulaganja potrebna za njihovo stvaranje, pravni poredak ipak pruža zaštitu cjelokupnom sadržaju takvih baza podataka, svakom kvalitativno i/ili kvantitativno znatnom dijelu sadržaja, ali i kvalitativno i/ili kvantitativno neznatnim dijelovima, kad se ti dijelovi koriste izvlačenjem ili ponovnim korištenjem, ponavljano i sustavno, što je u suprotnosti s redovitim korištenjem neoriginalne baze podataka ovlaštenih korisnika ili neopravdano šteti zakonitim interesima proizvođača neoriginalne baze podataka.
Isključiva prava proizvođača neoriginalne baze (pravne ili fizičke osobe koja u svoje ime daje inicijativu i poduzima ulaganje u proizvodnju neoriginalne baze podataka) odnose se na umnožavanje, distribuiranje,
uključujući iznajmljivanje, zatim priopćavanje javnosti na bilo koji način, uključujući činjenje dostupnim javnosti baze podataka te njihovu preradu.
Što se tiče vremenskog aspekta zaštite, pravo proizvođača neoriginalne baze podataka traje 15 godina od završetka izrade baze podataka. Međutim, ako je u tom razdoblju neoriginalna baza podataka zakonito objavljena, pravo traje 15 godina od takve zakonite objave. Također je važno istaknuti kako svaka kvalitativno ili kvantitativno znatna izmjena sadržaja neoriginalne baze podataka, koja je poduzeta uz znatno novo ulaganje, rezultira novim rokom zaštite od 15 godina.
