Pravni status sportaša u Republici Hrvatskoj

Analiza pravnog statusa sportaša zahtijeva cjelovit i sveobuhvatan pristup koji podrazumijeva konzultaciju mnoštva propisa koji reguliraju prava i obveze sportaša kao takvog. Zakon o sportu je krovni propis koji regulira funkcioniranje sustava sporta u Republici Hrvatskoj i definira okvir unutar kojeg je uređuju temeljna prava i obveze sportaša. Detaljnije uređenje i regulacija prava i obveza sportaša proizlazi iz podzakonskih akata donesenih na osnovu Zakona o sportu – pravilnika, uredbi i akata nacionalnih sportskih saveza, koji do detalja reguliraju pojedina pitanja vezana za pravni status samih igrača, članova sportskih klubova unutar odnosnog saveza, kao što su pitanja koja se odnose na pravo sudjelovanja na natjecanjima, na ugovore između klubova i igrača, zatim na igranje hrvatskih igrača za inozemne klubove i tako dalje. Pravni status sportaša kao fizičke osobe koja sudjeluje na sportskim natjecanjima u suštini ovisi o tome djeluje li sportaš samostalno ili kao član određenog udruženja, je li riječ o sportašu profesionalcu ili amateru, kao i o njegovoj eventualnoj kategorizaciji. Autorica ovog stručnog članka donosi prikaz zakonodavnog okvira koji uređuje sustav sporta i obavljanje sportske djelatnosti u Republici Hrvatskoj i analizira najvažnije pojmove ključne za razumijevanje uloga najvažnijih dionika tog sustava s naglaskom na prava i obveze sportaša kao temeljnih nositelja sportske djelatnosti. 

Ključne riječi: pravni status sportaša, sportsko pravo, zakon o sportu, sportska djelatnost

1. UVOD

U ovome stručnom članku autorica analizira pravni status sportaša kao fizičkih osoba u sustavu sporta u Republici Hrvatskoj, i to prije svega u okviru Zakona o sportu (Narodne novine, br. 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19, 47/20, 77/20, 133/20, (dalje u tekstu: Zakon)) kao krovnog propisa koji uređuje i propisuje pravnu regulaciju sustava sporta i sportske djelatnosti, stručnih poslova u sportu, sportskih natjecanja te drugih pitanja važnih za sport. Autorica, u cilju podrobnijeg upoznavanja s materijom, donosi i razrađuje temeljne definicije propisane predmetnim zakonom te obrađuje zakonskim i podzakonskim aktima propisana prava i obveze sportaša kao temeljnih nositelja sportske djelatnosti.

2. RELEVANTNI PROPISI KOJI UREĐUJU SUSTAV SPORTA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na samom početku ovoga stručnog članka autorica, u cilju omogućavanja ostvarenja cjelovite spoznaje o pravnom okviru regulacije obavljanja sportske djelatnosti na području Republike Hrvatske, donosi popis zakonskih, odnosno podzakonskih propisa koji uređuju sustav sporta te obavljanje sportske djelatnosti. U prvom redu, to je u uvodu spomenuti Zakon koji na zakonskoj razini regulira predmetnu materiju, a između ostalog donosi i ključne definicije potrebne za razumijevanje funkcioniranja sustava sporta u Republici Hrvatskoj.

Slijedi popis podzakonskih propisa koji detaljnije reguliraju određena tematska područja sustava i djelatnosti sporta u Republici Hrvatskoj, a to su:

3. DEFINICIJA I KATEGORIZACIJA SPORTAŠA

Nakon upoznavanja sa zakonskim, odnosno podzakonskim propisima koji na području Republike Hrvatske reguliraju obavljanje sportske djelatnosti potrebno je istaknuti osnovne pojmove bitne za razumijevanje funkcioniranja sustava sporta definirane Zakonom da bismo mogli definirati i analizirati pravni status sportaša unutar sustava sporta Republike Hrvatske. Prije svega, treba istaknuti da u skladu s čl. 5. Zakona, sustav sporta u Republici Hrvatskoj čine fizičke osobe1 , pravne osobe2 te školska sportska društva koja se osnivaju bez pravne osobnosti3.

U ovome stručnom radu autorica stavlja fokus na sportaše fizičke osobe kao nositelje sportske djelatnosti unutar sustava sporta, pa u tom smislu u nastavku slijedi definicija od koje polazi za potrebe analize pravnog statusa sportaša te njihovih prava i obveza. Naime, Zakon u čl. 6. donosi definiciju sportaša te propisuje da je sportaš fizička osoba u sustavu sporta koja se priprema i sudjeluje u sportskim natjecanjima, i to ili kao osoba koja obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima ili kao član pravne osobe koja obavlja sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima (pri čemu sportaš može imati status profesionalnog sportaša ili amatera).

4. SPORTAŠI KOJI OBAVLJAJU SAMOSTALNU SPORTSKU DJELATNOST SUDJELOVANJA U SPORTSKIM NATJECANJIMA

Kao što je uvodno navedeno, sportaši se sportom mogu baviti individualno i obavljati samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima s jedne strane ili s druge strane biti članovi neke pravne osobe koja obavlja sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima, dakle obavljati sportsku djelatnost u nekom od sportskih klubova registriranih kao sportske udruge za natjecanje ili kao sportska dionička društva4.

Zakon u čl. 22. propisuje uvjete koje sportaši moraju ispunjavati da bi određene sportske djelatnosti mogli obavljati kao samostalne djelatnosti, a to su za obavljanje djelatnosti sportske pripreme, sportske rekreacije i sportske poduke opća, a po potrebi i posebna zdravstvena sposobnost te odgovarajuća Zakonom propisana stručna sprema, odnosno stručna osposobljenost.

Nadalje, da bi fizičke osobe mogle samostalno obavljati sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima potrebno je da imaju opću, a po potrebi i posebnu zdravstvenu sposobnost, navršenih šesnaest godina, status kategoriziranog sportaša u skladu sa Zakonom te da ispunjavaju posebne uvjete prema pravilima odgovarajućega nacionalnog sportskog saveza.

U nastavku detaljnije o sportašima koji obavljaju sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima kao članovi pravnih osoba.

5. SPORTAŠI ČLANOVI PRAVNIH OSOBA

Prema čl. 5. Zakona, a kako je već u ovome radu istaknuto, sustav sporta u Republici Hrvatskoj, osim fizičkih osoba i školskih sportskih društava koja se osnivaju bez pravne osobnosti, čine i pravne osobe koje po pravnom obliku mogu biti udruge, trgovačka društva i ustanove. Navedene pravne osobe osnivaju se i djeluju po posebnim zakonima, i to po Zakonu o udrugama (Narodne novine, br. 74/14, 70/17, 98/19), zatim po Zakonu o trgovačkim društvima (Narodne novine, br.111/93., 34/99.,

121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. – službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22.) te po Zakonu o ustanovama (Narodne novine, br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19.) ako Zakonom nije propisano drukčije, s tim da trgovačko društvo koje obavlja sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima mora imati pravni oblik sportskoga dioničkog društva u skladu sa čl. 15. Zakona (skr. s. d. d.). Sportsko dioničko društvo, prema čl. 29. st. 1., 2. i 3. Zakona, može nastati na dva načina: osnivanjem novoga društva ili preoblikovanjem sportskih klubova – udruga za natjecanje u sportsko dioničko društvo, a to preoblikovanje može biti obvezno ili dragovoljno (s tim da Zakon predviđa mogućnost dragovoljnog preoblikovanja za svaki sportski klub – udrugu za natjecanje, bez obzira na to ima li taj sportski klub – udruga za natjecanje profesionalni ili amaterski status i bez obzira na sport u kojem se natječe).

Nadalje, u skladu s čl. 21. Zakona, pravne osobe koje obavljaju sportske djelatnosti moraju imati pravo korištenja odgovarajuće sportske građevine, ugovoriti obavljanje stručnih poslova sa za to odgovarajućim školovanim, odnosno stručno osposobljenim osobama u skladu s ovim Zakonom te ispunjavati i druge uvjete prema pravilima odgovarajućega nacionalnog sportskog saveza.

6. DEFINICIJA SPORTSKIH KLUBOVA

Slijedom svega navedenog, potrebno je definirati i pojam sportskog kluba, kao temeljne ustrojstvene jedinice hrvatskog sporta.

Naime, u skladu s čl. 19. i 23. Zakona, sportski klub možemo definirati kao pravnu osobu posebno registriranu za obavljanje sportske djelatnosti sudjelovanja u sportskim natjecanjima neovisno o pravnom obliku u kojem je osnovan. S tim u vezi, a ovisno o pravnom obliku u kojem je određeni sportski klub osnovan, razlikujemo sportske klubove – udruge za natjecanje i sportske klubove – sportska dionička društva, s time da i jedni i drugi mogu imati profesionalni ili amaterski status. Prema čl. 24. Zakona, profesionalni status imaju oni sportski klubovi koji su osnovani radi obavljanja sportske djelatnosti sudjelovanja u sportskom natjecanju, ako uz uvjete iz čl. 8. st. 1. Zakona obuhvaćaju više od 50% registriranih sportaša u seniorskoj konkurenciji, u odnosu na broj prijavljenih sportaša za natjecateljsku godinu na listi koju vodi odgovarajući nacionalni sportski savez ili ako ispunjavaju uvjete za stjecanje profesionalnog statusa sukladno pravilima odgovarajućega nacionalnoga sportskog saveza.

Profesionalni sportski klubovi se upisuju u Registar profesionalnih sportskih klubova koji vodi Ministarstvo turizma i sporta kao tijelo državne uprave nadležno za sport, registar je javan, a za svaki upisani profesionalni sportski klub sadržava redni broj, naziv kluba, adresu, ovlaštene osobe, registarski broj upisa te datum upisa u registar. U Registar profesionalnih sportskih klubova upisuju se isključivo nogomet, košarka i rukomet, a u ovom trenutku upisano je ukupno petnaest nogometnih, dva košarkaška i dva rukometna kluba.

7. PROFESIONALNI SPORTAŠ

Na ovom mjestu dotaknut ćemo se pojma profesionalnog i amterskog sportaša. Što se tiče definicije profesionalnog sportaša, Zakon u čl. 8. propisuje da se sudjelovanje u sportskim natjecanjima smatra profesionalnim ako sportaš koji sudjeluje u sportskim natjecanjima ima sklopljen ugovor o profesionalnom igranju ili ugovor o radu sa sportskim klubom ili ako sportaš obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima. Profesionalni je sportaš osoba kojoj je bavljenje sportom osnovno zanimanje i kojoj se po toj osnovi uplaćuje doprinos za obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima, s time da se status profesionalnog sportaša kao i njegova prava i obveze uređuju aktima nacionalnoga sportskog saveza.

S druge strane, pojam sportaša amatera nije jasno definiran, međutim obilježen je činjenicom da sportaši amateri nemaju status profesionalnog sportaša, dakle sportaši nisu osigurani po toj osnovi, no bez obzira na navedeno i oni sudjeluju u sportskim natjecanjima te su članovi sportskog kluba.

8. KATEGORIZACIJA SPORTAŠA

Slijedom svega izloženog, nakon upoznavanja s osnovnim definicijama nužnima za razumijevanje sustava sporta u Republici Hrvatskoj, na ovom mjestu autorica upućuje na kategorizaciju sportaša predviđenu Zakonom.

Naime, Zakon predviđa mogućnost kategorizacije sportaša u različite kategorije, i to od sljedećih triju institucija: Hrvatskoga olimpijskog odbora5 (HOO), odnosno Hrvatskoga paraolimpijskog odbora6 (HPO), odnosno Hrvatskoga sportskog saveza gluhih7 (HSSG).

U skladu s čl. 6. Zakona, zahtjev za razvrstavanje sportaša u određenu kategoriju jednoj od navedenih institucija podnosi sam sportaš, a podatci navedeni u zahtjevu moraju biti prethodno ovjerovljeni od sportskog kluba čiji je sportaš član, kao i od pripadajućega nacionalnog sportskog saveza. Na osnovi predmetnog zahtjeva sportaša, uz uvjet ispunjavanja propisanih uvjeta, a na temelju ostvarenih sportskih rezultata, adresirana institucija donosi rješenje o razvrstavanju sportaša u određenu kategoriju. Predmetno je rješenje upravni akt protiv kojeg Zakon predviđa mogućnost podnošenja žalbe tijelu državne uprave nadležnom za sport.

U smislu navedenog, Zakon predviđa upis sportaša u Registar kategoriziranih sportaša koji ustrojavaju i vode navedene institucije, dakle Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, odnosno Hrvatski sportski savez gluhih, a razvrstavanje sportaša predviđeno je u ukupno trima kategorijama, i to kao vrhunskih sportaša (I., II. i III. kategorija), vrsnih sportaša (IV. kategorija) ili darovitih sportaša (V. i VI. kategorija).

9. PRAVA SPORTAŠA

Zakon u čl. 7. propisuje određena prava sportašima, a u tom smislu navodi da sportaš ima pravo na korištenje sportskih građevina, usluga stručnog rada, pravo na naknadu za putne troškove, naknadu za troškove smještaja i prehranu u vrijeme natjecanja i priprema, naknadu za pojačanu prehranu i nagrade za sportska ostvarenja u skladu s propisom, općim aktom ili odlukom nadležnog tijela.8

Što se tiče posebnih prava kategoriziranih sportaša, Zakon propisuje da kategorizirani sportaš ima pravo na sportsku stipendiju koju isplaćuju Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih, županijske i gradske sportske zajednice te sportski klubovi, u skladu sa svojim općim aktima. Osim navedenog, kategorizirani sportaš može upisati, pohađati i završiti osnovno i srednjoškolsko obrazovanje prema posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport, a visokoškolsko obrazovanje samo ako to nije protivno načelima autonomije sveučilišta.

Nadalje, sportaš koji je nastupajući za Republiku Hrvatsku osvojio medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih ima pravo na subvenciju školarine za studij na visokom učilištu, a za koju se sredstva osiguravaju u državnom proračunu. Osim navedenih prava, Zakon u čl. 81.a propisuje da sportaš koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama, olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama, kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, ostvaruje na vlastiti zahtjev pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu uz uvjet da je hrvatski državljanin s navršenih 45 godina života, da ima prebivalište u Republici Hrvatskoj te da nije pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora za počinjeno kazneno djelo.

Nastavno na navedeno, Zakon u čl. 79. predviđa i mogućnost dodjele državne nagrade za sport „Franjo Bučar“ kao najvišeg priznanja koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za razvoj sporta u Republici Hrvatskoj.

Navedena nagrada dodjeljuje se u obliku medalje s likom Franje Bučara, posebne diplome i novčane nagrade (kao godišnje nagrade i nagrade za životno djelo). Svaka od tih nagrada može se dodijeliti samo jedanput, a namijenjena je zaslužnim stručnim i javnim djelatnicima u području sporta, sportašima, pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju sportsku djelatnost te drugim pravnim i fizičkim osobama zaslužnima za razvoj sporta.

Na podzakonskoj razini materija dodjeljivanja državnih nagrada za vrhunska sportska dostignuća uređena je Uredbom o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska dostignuća (Narodne novine, br. 129/17; dalje u tekstu: Uredba). Navedenom uredbom utvrđuju se kriteriji za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća (dalje u tekstu: državne nagrade), sportska natjecanja i sportska postignuća za koja se dodjeljuju državne nagrade, sportska natjecanja i sportska postignuća za koja se mogu dodijeliti državne nagrade, osobe kojima se dodjeljuju i osobe kojima se mogu dodijeliti državne nagrade, novčani iznosi državnih nagrada te postupak i način njihova dodjeljivanja.9

Čl. 3. Uredbe propisano je da se državne nagrade dodjeljuju za osvojene zlatne, srebrne i brončane medalje, odnosno osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto, na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojene zlatne, srebrne i brončane medalje, odnosno osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto na svjetskim i europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim i paraolimpijskim sportovima i disciplinama te u olimpijskim sportovima i disciplinama za gluhe, dok je čl. 4. iste uredbe propisano da se državne nagrade mogu dodijeliti za osvojenu zlatnu medalju, odnosno prvo mjesto, na svjetskim i europskim seniorskim prvenstvima u neolimpijskim sportovima, neparaolimpijskim sportovima i neolimpijskim sportovima gluhih s duljom tradicijom u Republici Hrvatskoj.

10. OPOREZIVANJE DOHOTKA SPORTAŠA

Što se tiče oporezivanja dohotka sportaša, na samom početku treba istaknuti da su sportaši profesionalci, odnosno osobe koje su obvezno osigurane na osnovi bavljenja samostalnom sportskom djelatnošću, obveznici Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.).

Prema čl. 5. Zakona o porezu na dohodak, izvori su dohotka primitci ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala i drugih primitaka. S tim u vezi, treba istaknuti da sportaš, obavljajući svoju sportsku djelatnost, može, ovisno o načinu ostvarivanja dohotka i ugovornom odnosu koji ima s pravnom osobom čiji je član, od ukupno navedenih izvora dohodaka ostvarivati „samo“ određene vrste dohotka, i to: dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti ili drugi dohodak. Sportaš može biti u radnom odnosu sa svojim poslodavcem, određenom sportskom udrugom, ustanovom ili trgovačkim društvom te na temelju toga radnog odnosa zaključen ugovor o radu na neodređeno ili određeno vrijeme. U tom slučaju, dohodak koji bi sportaš ostvarivao na osnovi navedenoga radnog odnosa smatrao bi se dohotkom od nesamostalnog rada, odnosno plaćom. Međutim, slučaj da bi sportaš imao sklopljen ugovor o radu s određenom pravnom osobom u sustavu sporta iznimno je rijedak, pa u tom smislu sportaši, obavljajući sportske djelatnosti, tek iznimno rijetko ostvaruju prihode koji bi imali obilježja dohotka od nesamostalnog rada.

S druge strane, za sportaše je ipak češći slučaj da, baveći se sportskom djelatnošću, ostvaruju preostale dvije vrste dohotka, dakle dohodak od samostalne djelatnosti, odnosno drugi dohodak. U tom smislu, profesionalni sportaši članovi pravnih osoba koje obavljaju sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima s pravnim osobama zaključuju ugovor o radu sa sportskim klubom ili pak ugovor o profesionalnom igranju. Kako je navedeno, najčešći je slučaj u praksi da sportaši zaključuju ugovor o profesionalnom igranju. Predmetnim ugovorom regulira se način plaćanja poreza na dohodak (porez na dohodak od samostalne djelatnosti ili porez na drugi dohodak) te se ovisno o odabranom načinu oporezivanja, oporezivanje ostvarenog dohotka provodi kao oporezivanje dohotka od samostalne djelatnosti ili kao oporezivanje drugog dohotka.

Nakon sklapanja ugovora o profesionalnom igranju, sportaš profesionalac obvezan je izvršiti prijavu u Registar poreznih obveznika pri nadležnoj poreznoj upravi Ministarstva financija Republike Hrvatske, zatim izvršiti prijavu u Registar sportskih djelatnosti pri nadležnom uredu državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu, te na koncu izvršiti prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.

Isto tako, profesionalni sportaš koji obavlja samostalnu sportsku djelatnost kao slobodno zanimanje ima također prethodno navedene obveze prema nadležnim institucijama.

S druge strane, sportaši amateri koji se nalaze u radnom odnosu neovisno o sportskoj djelatnosti koju obavljaju i po toj osnovi ostvaruju dohodak od nesamostalnog rada, odnosno plaću, dohodak koji ostvare od obavljanja sportske djelatnosti za potrebe oporezivanja po Zakonu o porezu na dohodak ponajprije se promatra kao drugi dohodak, odnosno honorar, a tek na zahtjev sportaša kao dohodak od samostalne djelatnosti, i to po načelu isključivosti. Međutim, prema čl. 39., st. 6. Zakona o porezu na dohodak, sportaš amater koji ostvaruje drugi dohodak, može na vlastiti zahtjev zatražiti upis u registar obveznika poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, što za posljedicu ima i promjenu načina oporezivanja. Takav zahtjev sportaš mora podnijeti na početku ostvarivanja dohotka, na početku obavljanja djelatnosti ili do kraja tekuće godine za iduću godinu.

Na koncu, treba uputiti i na odredbe Zakona o porezu na dohodak koje propisuju iznimke od oporezivanja određenih primitaka sportaša, pa tako čl. 8. propisuje primitke koji se ne smatraju dohotkom i kao takvi se ne oporezuju, a relevantni su za obavljanje sportske djelatnosti, a to su: državne nagrade ustanovljene propisima koje donose Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, nagrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisane statutom tih jedinica i novčane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te svjetskim i europskim prvenstvima planirane za te namjene u državnom proračunu Republike Hrvatske i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te primitci koje fizičke osobe ostvaruju po osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba, a za zdravstvene potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala te troškove prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove), rješavanje kojih nije plaćeno obveznim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem ni na teret sredstava fizičke osobe, a uz uvjet da je darovanje, odnosno plaćanje nastalih izdataka za tu namjenu obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.

Nadalje, čl. 9. Zakona o porezu na dohodak propisuje primitke na koje se ne plaća porez na dohodak, a koji se također izravno odnose na obavljanje sportskih djelatnosti sportaša, a to su: športske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju športašima za njihovo športsko usavršavanje, do propisanog iznosa, nagrade za športska ostvarenja i naknade športašima amaterima prema posebnim propisima, do propisanih iznosa te nagrade za športska ostvarenja i naknade športašima amaterima prema posebnim propisima, do propisanih iznosa.

Nastavno na sve navedeno, treba spomenuti i relevantne odredbe iz čl. 2. st. 3. i 4. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.) prema kojima je sportaš fizička osoba koji obavljajući samostalnu sportsku djelatnost ostvaruje dohodak obveznik plaćanja poreza na dobit ukoliko izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak. Međutim, ukoliko taj isti sportaš u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 7.500.000,00 kuna, po sili zakona postaje obveznik poreza na dobit.

11. ZAKLJUČAK

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je analiza pravnog statusa sportaša, fizičkih osoba u sustavu sporta koje obavljaju sportske djelatnosti priprema, odnosno sudjelovanja u sportskim natjecanjima iznimno kompleksna. Cilj ovog rada bio je približiti osnovne pojmove ključne za razumijevanje funkcioniranja sustava sporta na području Republike Hrvatske, a koji su u prvom redu definirani Zakonom o sportu na krovnom propisu koji uređuje predmetnu materiju. Regulacija pravnog statusa sportaša razlikuje se ovisno o tome obavlja li sportaš sportske djelatnosti samostalno ili kao član određene pravne osobe u sustavu sporta, a osim toga je li riječ o sportašu amateru ili profesionalnom sportašu. Treba spomenuti da, uz navedene pravne akte, na prvom mjestu Zakona, kao i podzakonskih akata, uredbi i pravilnika, koji na zakonskoj, odnosno podzakonskoj razini reguliraju ovu materiju i detaljnije je razrađuju, postoje i akti pojedinih sportskih saveza kao što su Hrvatski nogometni savez, Hrvatski košarkaški savez te Hrvatski rukometni savez, kao triju saveza najvećih momčadskih sportova u Republici Hrvatskoj koji imaju za cilj promicanje i unaprjeđenje pojedinih sportova u Republici Hrvatskoj, ali i predstavljanje dotičnog sporta u inozemstvu. Ti akti – primjerice Pravilnik o statusu igrača i registracijama Hrvatskoga nogometnog saveza, zatim Propisnik o registracijama osoba i klubova te statusu igračice / igrača Hrvatskoga rukometnog saveza te Registracijski pravilnik Hrvatskoga košarkaškog saveza – do detalja reguliraju pojedina pitanja vezana za pravni status samih igrača, članova sportskih klubova unutar odnosnog saveza, a kao što su pitanja koja se odnose na pravo igranja igrača, na ugovore između klubova i igrača, zatim na igranje hrvatskih igrača za inozemne klubove i tako dalje.

Budući da kapaciteti ovoga stručnog članka nisu dopustili detaljniju analizu koja bi zahtijevala, između ostalog, i konzultaciju navedenih akata, autorica se za potrebe ovog rada zadržala na uvodno navedenim zakonskim, odnosno podzakonskim propisima dajući tako osnovni uvid u različite aspekte pravnog statusa sportaša, fizičkih osoba koje u Republici Hrvatskoj obavljaju sportske djelatnosti priprema i sudjelovanja u sportskim natjecanjima.

Na koncu, treba istaknuti i to kako je u postupku donošenje novog zakona o sportu, budući da se provedba važećeg Zakona u praksi pokazala problematičnom, a pojedine odredbe nedovoljno razumljivima i primjenjivima. Od važnijih novina koje se planiraju uvesti novim zakonom treba istaknuti kategorizaciju sportova, učinkovitiji nadzor nad korištenjem proračunskih sredstava za financiranje sporta, uvođenje sustava licenciranja stručnih kadrova u sportu, uređenje radnopravnog statusa profesionalnih sportaša i trenera, mogućnost obavljanja sportskih djelatnosti putem obrta te jasnije definiranje uloge i zadaće krovnih sportskih udruženja.

Slijedom navedenog, novi zakon bi trebao prevladati postojeće izazove u funkcioniranju sustava sporta u Republici Hrvatskoj, unaprijediti status sportaša i kvalitetu obavljanja sportskih djelatnosti.

LEGAL STATUS OF ATHLETES IN THE REPUBLIC OF CROATIA

SUMMARY

Any analysis of the legal status of athletes requires a thorough approach which entails the analysis of a multitude of regulations on the rights and obligations of athletes. The Sports Act is the fundamental regulation that governs the functioning of the sports system in the Republic of Croatia and sets out the framework for the regulation of the rights and obligations of athletes. More detailed regulations of athletes’ rights and obligations is found in implementing regulations – rules, regulations and acts of national sports federations, which regulate in detail certain issues related to the legal status of athletes themselves, members of sports clubs within the pertinent federation, such as those relating to the right to participate in competitions, contracts between clubs and players, participation of Croatian athletes in foreign clubs etc. The legal status of the athlete as a natural person partaking in a sports competition essentially depends on whether the athlete acts independently or as a member of an association, whether the athlete is a professional or an amateur, and on the athlete’s categorization. The author of this article presents an overview of the legislative framework of the sports system and the performing of sports activities in the Republic of Croatia, and analyses the most important provisions crucial for understanding the main stakeholders with an emphasis on the rights and obligations of athletes as key performers of sport activities.

Keywords: legal status of athletes, sports law, sports act, sport activities

• Pravilnik o informacijskom sustavu u sportu (Narodne novine, br. 25/19)

• Nacionalni program športa 2019. – 2026.(Narodne novine, br. 69/19)

• Uredba o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća (Narodne novine, br. 129/17)

• Pravilnik o metodologiji, rokovima za izradu i dostavu, načinu izvršavanja programa javnih potreba, o načinu i rokovima izvještavanja o provedbi programa te o metodologiji izrade financijskog plana javnih potreba u sportu (Narodne novine, br. 108/17)

• Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja športa (Narodne novine, br. 49/17)

• Pravilnik o mjerilima za dodjelu nagrada sportašima za sportska ostvarenja (Narodne novine, br. 46/14, 9/17)

• Pravilnik o postupku pred Vijećem sportske arbitraže Hrvatskog olimpijskog odbora (Narodne novine, br. 11/15, 57/15, 4/16)

• Pravilnik o načinu osnivanja, zadaćama, djelokrugu i načinu rada školskih sportskih društava (Narodne novine, br. 13/14)

• Uredba o dodjeljivanju trajnih novčanih mjesečnih naknada osvajačima medalja na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama, olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama (Narodne novine, br. 113/13)

• Pravilnik o Državnoj nagradi športa „Dr. Franjo Bučar“ (Narodne novine, br. 30/07)

• Pravilnik o Registru profesionalnih športskih klubova (Narodne novine, br. 11/07)

• Pravilnik o načinu i rokovima podnošenja akata Povjerenstvu za profesionalne športske klubove (Narodne novine, br. 11/07)

• Pravilnik o djelokrugu i načinu rada Povjerenstva za profesionalne športske klubove (Narodne novine, br. 11/07)

• Pravilnik o načinu osnivanja, zadaćama, djelokrugu i načinu rada školskih športskih saveza (Narodne novine, br. 136/06) te

• Pravilnik o Registru športskih djelatnosti (Narodne novine, br. 112/06).

Maja Bilić Paulić, mag. iur.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju… 

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju 

Kontakt

info@ou-mbp.hr

Adresa

Adresa

Pošaljite svoj upit