Zaštita autorskih prava novinara u Republici Hrvatskoj

Uvod

Novinari u okviru svoje djelatnosti, koju mogu obavljati ili kao samostalno zanimanje ili u okviru radnog odnosa temeljem ugovora o radu s nakladnikom, stvaraju novinarska djela koja u velikom broju slučajeva ispunjavaju pretpostavke autorskopravne zaštite propisane Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18.; dalje: Zakon o autorskom pravu, odnosno Zakon).

U ovom članku autor analizira različite aspekte autorskopravne zaštite novinara koji proizlaze iz zakonodavnog okvira regulacije autorskih i srodnih prava na području Republike Hrvatske i to Zakona o autorskom pravu, Zakona o medijima („Narodne novine“, br. 59/04., 84/11., 81/13.; dalje: Zakon o medijima), te Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.). Na koncu ovog rada autor će se osvrnuti na mjere propisane Direktivom (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ koja donosi reformu na području regulacije autorskih i srodnih prava na tržištu Europske unije, a koja je stupila na snagu 07. lipnja 2019. godine.

Tko su novinari i što se smatra novinarskim autorskim djelima?

Prema definiciji iz Zakona o medijima, novinar je fizička osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija (podataka, teksta, fotografija, crteža, karikatura, fillmova, usmenih izvješća, vrijednosnih sudova ili drugih priloga objavljen u mediju) za objavu putem medija1 , a koja je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje, u skladu sa zakonom (čl. 2. Zakona o medijima). U okviru svoje djelatnosti, novinari stvaraju pisana i govorna jezična djela - novinske članke, novinarske izvještaje, odnosno reportaže te fotografije. Da bi se navedena novinarska djela mogla smatrati autorskim djelima, moraju ispunjavati Zakonom o autorskom pravu propisane pretpostavke autorskopravne zaštite, odnosno predstavljati originalnu, intelektualnu (duhovnu) tvorevinu svog kreatora. Naime, prema definiciji iz čl. 5. st. 1. Zakona o autorskom pravu, autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako predmetnim Zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, Zakon u st. 2. primjerice navodi autorska djela, pa u tom smislu autor ističe kako se među navedenim autorskim djelima, jezična djela (pisana djela, govorna djela) te fotografska i audiovizualna djela naročito pojavljuju, odnosno stvaraju u okviru obavljanja novinarske djelatnosti.2

Dakle, određena originalna intelektualna ostvarenja individualnog karaktera nastala obavljanjem novinarske djelatnosti predstavljaju autorska djela. Međutim, dnevne novosti ili vijesti, kao i novinarski izvještaji koje imaju karakter običnih medijskih informacija nisu predmet zaštite autorskog prava i ne podliježu autorskopravnoj zaštiti.

Nastanak i trajanje autorskog prava na autorskom novinarskom djelu

Prema hrvatskom pravu, autorsko pravo se stječe samim stvaranjem autorskog djela, te se ne zahtijeva registracija djela ili ispunjenje bilo koje druge formalnosti. Pravni poredak pruža pravnu zaštitu izražaju određene ideje, a ideje kao takve ne mogu biti predmetom zaštite.3 Autorsko djelo se smatra stvorenim u trenutku nastanka, dakle kada autor izrazi svoju ideju. U slučaju fotografija, autorsko pravo nastaje u trenutku snimanja fotografije na fillm ili na digitalni medij. Gornje odredbe su iznimno važne i u pogledu otklanjanja eventualnih dvojbi vezano za pitanja odnosa između urednika, odnosno glavnog urednika nakladnika i samog novinara. Naime, bez obzira na to što novinar stvara novinarska autorska djela po nalogu, odnosno slijedeći upute samog urednika i na taj način realizira njegove ideje, pravni poredak jamči pravnu zaštitu samo i isključivo novinaru koji je vlastitim intelektualnim radom stvorio određeno autorsko djelo. Dakle, predmet autorskopravne zaštite ni u kojem slučaju ne može biti ideja, već samo njezin izražaj, odnosno realizacija i u tom smislu bez valjanog prijenosa autorskog prava s novinara kao autora na nakladnika, nositelj autorskog prava na novinarskim autorskim djelima ostaje isključivo novinar. Stoga, kad je riječ primjerice o novinskim člancima kao pisanim jezičnim djelima, autorsko pravo pruža zaštitu konkretnom originalnom razmještaju riječi u rečenicama koji je rezultat misaonog rada individualnog novinara, bez obzira što je taj novinski članak novinar napisao prema uputi svog urednika. Dakle, novinari su autori koji stvaraju autorska djela, vlastite intelektualne tvorevine iz književnog, odnosno umjetničkog područja i originalni su nositelji autorskih prava na novinarskim autorskim djelima koja stvore bilo u obavljanju svoje djelatnosti kao samostalnog zanimanja, bilo u okviru radnog odnosa. Njihova djela, u smislu Zakona, podliježu zaštiti samim činom stvaranja, bez potrebe za bilo kakvom registracijom, a ta zaštita traje za vrijeme života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno (čl. 99. Zakona o autorskom pravu).

Sadržaj autorskog prava

Novinaru, kao i svakom autoru, temeljem Zakona o autorskom pravu pripadaju imovinska, moralna prava i druga prava autora na njegovom autorskom djelu. Autorsko pravo sastoji se od moralnih prava autora (kojima se štite osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom), imovinskih prava autora (kojima se štite imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela) te drugih prava autora (kojima se štite ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela).4

Moralna prava autora obuhvaćaju: · Pravo prve objave - temeljem kojeg autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno. Do objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela (čl. 14. Zakona o autorskom pravu), · Pravo na priznanje autorstva/ Pravo paterniteta - temeljem kojeg autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo je dužna pri svakom korištenju naznačiti autora (osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora)5 ,

· Pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora - temeljem kojeg autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled (čl. 16. Zakona o autorskom pravu), · Pravo pokajanja - temeljem kojeg autor ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje svog autorskog djela, i njegovo daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen (čl. 17. Zakona o autorskom pravu).

Kao što je već istaknuto, moralna prava autora štite osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom, a što je zapravo razlog tomu da su usko vezana za autora, pripadaju isključivo osobi autora, dakle fizičkoj osobi koja je stvorila određeno autorsko djelo i u načelu nisu prenosiva.6

Nastavno na gore navedeno, treba istaknuti kako određene odredbe iz Zakona o medijima također štite autorska prava, a posebno moralnu komponentu istih. Naime, Zakon o medijima u čl. 17. propisuje nakladnicima obvezu poštivanja moralnih autorskih prava novinara na način da su na odgovarajućim mjestima svakoga programskog sadržaja obvezni objavljivati sljedeće podatke:
ime i prezime autora objavljenog priloga, osim ako se autor tome protivi, zatim ime i prezime osobe, odnosno tvrtku nositelja autorskih prava glede objavljenih programskih sadržaja, osim u tiskovnim medijima i radijskim programima te naziv medija iz kojega je preuzet programski prilog ili isječak iz programskog priloga, osim ako je međusobnim ugovorom određeno drugačije. Imovinska prava autora:

U suštini, imovinska prava autora znače da autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, a odnose se na:7
· Pravo reproduciranja (pravo umnožavanja) - temeljem kojeg autor ima isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više Zaštita autorskih prava novinara u Republici Hrvatskoj primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim se pojmom označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu (čl. 19. Zakona o autorskom pravu). · Pravo distribucije i iznajmljivanja - temeljem kojeg autor ima isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način te njihova nuđenja javnosti u tu svrhu; označava davanje na korištenje izvornika ili primjeraka djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi (čl. 20. Zakona o autorskom pravu). · Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti - temeljem kojeg autor ima pravo javnog izvođenja, pravo javnog prikazivanja scenskih djela, pravo javnog prenošenja, pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela, pravo javnog prikazivanja, pravo radiodifuzijskog emitiranja, pravo radiodifuzijskog reemitiranja, pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja, pravo stavljanja na raspolaganje javnosti (čl. 21. Zakona o autorskom pravu). · Pravo prerade - temeljem kojeg autor ima isključivo pravo na prevođenje, prilagođavanje, glazbenu obradu ili koju drugu preinaku autorskog djela (čl. 31. Zakona o autorskom pravu). Imovinska prava autora također, kao i moralna, po svojoj naravi izvorno pripadaju autoru, fizičkoj osobi koja je autorsko djelo stvorila. Međutim, za razliku od moralnih prava, imovinska prava autora su prenosiva, stoga autor kao originalni nositelj autorskim pravima na svom autorskom djelu može imovinskim pravima autora slobodno disponirati. Druga prava autora obuhvaćaju prava na naknadu, pravo slijeđenja i ostala druga prava autora. Novinarska autorska djela stvorena u okviru obavljanja novinarske djelatnosti kao samostalnog zanimanja i u okviru radnog odnosa

Bez obzira na to je li novinar autorsko djelo stvorio u okviru obavljanja novinarske djelatnosti kao samostalnog zanimanja ili u okviru radnog odnosa, novinar koji je autor predmetnog autorskog djela uživa autorska prava koja mu pripadaju temeljem Zakona o autorskom pravu, a to se u prvom redu odnosi na moralna prava, koja su neprenosiva te na imovinska prava kojima može slobodno raspolagati. S obzirom na specifičnost radnog odnosa koja se održava u činjenici da se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa novinara redovito stvaraju autorska djela, ugovorom o radu između novinara i njegovog poslodavca, određuje se, između ostalog, stječe li novinski nakladnik ili nakladnik medija kao novinarov poslodavac pravo na iskorištavanje novinarskog autorskog djela, te ukoliko ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela. S gore navedenim u vezi, važno je istaknuti da, ukoliko je autorsko djelo stvorio novinar za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca, dakle izvršavajući svoje obveze po uputama svog poslodavca na temelju ugovora o radu, pravo iskorištavanja takvog autorskog djela stvorenog u radnom odnosu u pravilu će pripasti poslodavcu, u konkretnom slučaju, novinskom nakladniku ili nakladniku medija. Dakle, autorska djela novinara nastala u okviru radnog odnosa zaposlenog novinara, a koja su stvorena u okviru tog radnog odnosa ne prelaze samom činjenicom nastanka (makar po uputama urednika/glavnog urednika) na novinskog nakladnika ili nakladnika medija, koji je novinarov poslodavac, već takav prijenos mora biti reguliran ugovorom o radu.

Ostvarivanje prava novinara u odnosu na njihova novinarska autorska djela

Temeljem Zakona o autorskom pravu, novinari mogu ostvarivati prava koja se odnose na njihova novinarska djela individualno ili kolektivno. Sukladno čl. 155. Zakona, individualno ostvarivanje prava se odnosi na pojedinačno korištenje određenog predmeta zaštite, prema odgovarajućem ugovoru između nositelja prava i korisnika predmeta zaštite, a koje obavlja sam nositelj prava osobno ili putem zastupnika, s tim da poslove opunomoćenog zastupnika može obavljati odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava te organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.
Prema čl. 159. Zakona, nositelj prava ima pravo po svom izboru odabrati i ovlastiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava u bilo kojoj državi članici Europske unije da upravlja onim pravima, kategorijama prava ili vrstama djela ili predmetima srodnih prava koje sam odabere, za države koje sam odabere, neovisno o tome koje države članice Europske unije je državljanin i u kojoj ima boravište ili Zaštita autorskih prava novinara u Republici Hrvatskoj poslovni nastan. Odabrana organizacija za kolektivno ostvarivanje prava sa sjedištem ili poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj dužna je prihvatiti upravljanje takvim pravima, kategorijama prava ili vrstama djela ili predmetima srodnih prava kad je takvo upravljanje obuhvaćeno područjem njezine djelatnosti, osim ako ima objektivne razloge odbiti takvu ovlast. Nositelj prava ima pravo izdavati odobrenja za nekomercijalno korištenje bilo kojih prava, kategorija prava ili vrsta djela te drugih sadržaja po svom izboru, a organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dužna je nositeljima prava čija prava ostvaruje objaviti uvjete pod kojima nositelji mogu izdavati odobrenja za nekomercijalno korištenje svojih djela ili predmeta srodnih prava čije upravljanje su prepustili toj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. Nekomercijalnim korištenjem smatra se ono korištenje u kojem se ni neposredno ni posredno ne ostvaruje gospodarska ili ekonomska korist (čl. 159. st. 2. Zakona o autorskom pravu).

Nositelj prava može otkazati ovlaštenje za upravljanje koje je dao organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava u cijelosti ili u odnosu na pojedino pravo, kategoriju prava ili vrstu djela ili predmeta srodnih prava koje sam odabere, za državna područja koja sam odabere, uz propisani otkazni rok, s time da svako ovlaštenje za upravljanje pravima i otkaz takvog ovlaštenja moraju biti u pisanom obliku, uz navođenje pojedinih prava, kategorija prava ili vrsta djela ili predmeta srodnih prava na koja se odnosi (čl. 159. st. 3. Zakona o autorskom pravu).

Kolektivno ostvarivanje novinarskih autorskih prava kroz djelovanje društva za zaštitu novinarskih autorskih prava U Republici Hrvatskoj radi kolektivne zaštite novinarskih autorskih prava od studenog 2007. godine djeluje Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (skraćeni naziv: DZNAP, dalje: Društvo) koje je kao neprofittna pravna osoba, odnosno udruga registrirana pri Gradskom uredu za opću upravu i osnovana u skladu sa Zakonu o udrugama i Zakonom o autorskom pravu, a čiji članovi mogu postati sve fizičke osobe - novinari, koji su autori novinarskog teksta, odnosno fotografija ili videopriloga.

Društvo obavlja djelatnost strukovne udruge građana i djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih i srodnih prava. Obavlja i organizira sve poslove zaštite novinarskih autorskih prava, potiče novinarstvo brigom za njegovu kvalitetu i uspješnost, surađuje sa sličnim udrugama koje se bave zaštitom autorskih prava, surađuje s odgovarajućim organizacijama, udruženjima i društvima u inozemstvu, izdaje publikacije vezane za djelatnost, u suradnji sa državnim i drugim tijelima i organizacijama Društvo sudjeluje u formiranju i provođenju politike prema javnim glasilima, te potiče i razvija stručne i kolegijalne odnose među članovima i novinarima uopće.8 Ciljevi Društva su okupljanje novinara - autora tekstova i fotografija te videonovinara, zaštita njihovih novinarskih autorskih prava, ostvarivanje zajedničkih novinarskih profesionalnih interesa i zaštita prava koja proizlaze iz novinarskog rada te unapređivanja društvenog i materijalnog položaja novinara.9 Društvo se u suštini financira prihodima od akcija i manifestacija te od izdavačke djelatnosti, a dio ostvarenih prihoda raspodjeljuje nositeljima autorskih prava - novinarima i nakladnicima.10

Što donosi direktiva u pogledu zaštite autorskih prava novinara?

Na samom početku, bitno je naglasiti kako usvajanje predmetne Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu treba promatrati kao dio šire inicijative za prilagodbu propisa Europske unije društvenim promjenama uzrokovanim iznimnim tehnološkim razvojem, a zbog kojeg je nastala potreba za donošenjem pravila u području autorskih i srodnih prava koja će biti prilagođena digitalnom dobu i neće predstavljati prepreku tehnološkom razvoju i prekograničnim transakcijama. Direktiva propisuje razne mjere, primjerice mjere za prilagodbu iznimaka i ograničenja digitalnom i prekograničnom okruženju (u glavi I.), zatim mjere za poboljšanje praksi licenciranja i osiguravanje šireg pristupa sadržaju (u glavi II.) te mjere za stvaranje tržišta za autorsko pravo koje dobro funkcionira (u glavi III.). Mjere predviđene u glavi III. Direktive imaju za cilj donošenje pravičnijih odredbi na području tržišta autorskih prava koje bi trebale omogućiti njegovo bolje funkcioniranje, a u velikoj mjeri se tiču pitanja autorskopravne regulacije obavljanja novinarske djelatnosti, stoga će se autor u ovom članku posebno osvrnuti na predmetni dio Direktive. Naime, mjere iz glave III. Direktive bi, između ostalog, trebale rezultirati jačanjem položaja nositelja prava prilikom pregovaranja prvenstveno u pogledu naknade za korištenje zaštićenog sadržaja na on-line platformama te doprinijeti povećanju transparentnosti u poslovnim odnosima autorâ i izvođačâ, o naknadama autora i izvođača, kao i o mehanizmu za opoziv prava koja su prenijeli autori i izvođači na isključivoj osnovi .

Rješenja koja je Direktiva predvidjela u okviru predmetnih mjera čiji je krajnji cilj stvaranje tržišta za autorsko pravo koje dobro Zaštita autorskih prava novinara u Republici Hrvatskoj funkcionira izazvala su brojne reakcije na strani zainteresiranih subjekata kojih je ona tiču. U prvom redu, to su pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta11 , izdavači informativnih publikacija (koji obuhvaćaju izdavače vijesti i novinske agencije kada objavljuju informativne publikacije12), ali i sami autori i drugi nositelji prava. Predmetne mjere se u prvom redu odnose na velike internetske platforme i servise za prikupljanje vijesti ili usluge praćenja medija, kao što je Google-ov servis Google News, a kojima se ovom Direktivom nameće obveza osiguravanja odgovarajuće naknade za nositelje autorskih i srodnih prava, čija djela iskorištavaju u komercijalne svrhe. Naime, takve platforme i servisi funkcioniraju na poslovnom modelu prikupljanja i ponovnog korištenja informativnih publikacija, što im omogućuje ostvarivanje znatnih prihoda. Kako bi se osigurala održivost izdavačke industrije,  kvaliteta novinarstva i na taj način poticao pristup pouzdanim informacijama od strane građana, Direktiva ima za cilj osigurati pružanje usklađene pravne zaštite informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja od strane pružatelja usluga informacijskog društva, pri čemu se ne utječe na postojeća pravila o autorskom pravu iz prava Europske unije koja su primjenjiva na privatna ili nekomercijalna korištenja informativnih publikacija od strane pojedinačnih korisnika, uključujući kada ti korisnici dijele informativne publikacije na internetu. U tom smislu, Direktiva predlaže uvođenje autorskom pravu srodnog prava u pogledu korištenja (reproduciranja i stavljanja na raspolaganje javnosti) informativnih publikacija izdavača s poslovnim nastanom u jednoj od država članica u pogledu internetskih korištenja od strane pružatelja usluga informacijskog društva, a sve kako bi se omogućilo zakonito korištenje zaštićenog sadržaja i ostvarenje prihoda samim nositeljima prava. Korištenje u smislu gore navedenog bi trebalo obuhvaćati, korištenje ne samo cijelih, već i dijelova informativnih publikacija ili članaka, pri čemu bi korištenje pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih izvadaka informativnih publikacija trebalo biti isključeno iz područja primjene prava predviđenih ovom Direktivom. Slijedom svega navedenog, kao rezultat mjera predviđenih u ovoj glavi Direktive, uspostavlja se izravna odgovornost samih platformi za neovlašteno korištenje sadržaja zaštićenog autorskim i srodnim pravima koji je na njima smješten, a što će ih zasigurno potaknuti na sklapanje ugovora o licenciji s nositeljima prava. Slijedom svega navedenog, a budući da se dosadašnja pravna regulativa temeljila isključivo na Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine, prema kojoj pružatelji usluga informacijskog društva nisu bili odgovorni za sadržaje koji se putem njih dijele i pohranjuju, takav model se pokazao nepravednim za nositelje autorskih i srodnih prava budući da se na taj način pružatelje usluga informacijskog društva dovodilo u izrazito povlaštene položaje u kojima su ubirali prihode na račun sadržaja zaštićenih autorskim i srodnim pravima u odnosu na koja ne polažu nikakva prava. Implementacijom Direktive u nacionalna zakonodavstva država članica Europske unije, a koja će se dogoditi kroz naredne dvije godine, bi se trebalo postići to da internetske platforme i medijski agregatori, poput primjerice Google News-a, koji uzimaju tuđe zaštićene sadržaje te ih organiziraju i nude krajnjim korisnicima, dio ostvarenih prihoda od oglašivača podijele nositeljima prava i izdavačima informativnih publikacija. Uzimajući u obzir sve navedeno, Direktiva bi zaista trebala donijeti pozitivne promjene na području autorskopravne regulacije novinarske djelatnosti u digitalnom okruženju i konačno osigurati nositeljima prava i ostvarenje naknade za korištenje njihovih novinarskih autorskih djela.

Prekršajne i kaznene odredbe za sankcioniranje povreda autorskih prava

Hrvatski pravni poredak kroz prekršajne i kaznene odredbe svojih zakona i to u prvom redu Zakona o autorskom pravu i Kaznenog zakona osigurava zaštitu autorskih prava i sankcioniranje povreda istih. U slučaju povrede autorskih prava, Zakon o autorskom pravu propisuje izricanje novčanih kazni za počinitelje prekršaja, ali i mogućnost izricanja zaštitnih mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se povrjeđuje autorsko ili srodno pravo u trajanju do jedne godine ako je počinjeni prekršaj naročito težak zbog načina izvršenja, posljedica djela, povrata počinitelja ili drugih okolnosti počinjenog prekršaja koje ga čine naročito teškim. Nažalost, svjedoci smo kako se povrede novinarskih autorskih prava, usprkos preciznim zakonskim odredbama koje definiraju nedopuštena postupanja, u različitim oblicima događaju svakodnevno. Zakon o autorskom pravu u svojim prekršajnim odredbama definira povrede autorskog i srodnih prava, pa tako kao povrede definira te sankcionira sljedeća postupanja i navodi da će se za prekršaj kazniti pravna, odnosno fizička osoba koja:

· bez odobrenja autora prvi put objavi ili prije objave otkrije javnosti sadržaj ili opis autorskog djela, ili se bez naznačivanja autora, osim ako je autor u pisanom obliku izjavio da ne želi biti naveden ili ako način javnog korištenja onemogućava navođenje autora, koristi autorskim djelom, ili bez odobrenja autora deformira, sakati ili na bilo koji drugi način izmijeni autorsko djelo, ili se njime koristi na način koji ugrožava ili bi mogao ugroziti čast ili ugled autora, · bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava reproducira autorsko djelo, · bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava distribuira ili iznajmljuje ili skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije autorskog djela, · bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo, · bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava preradi autorsko djelo, · bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava ne plati naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenja kada je po zakonu to dužan platiti te · bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava ne plati naknadu za javnu posudbu kada je po zakonu to dužan platiti (čl. 189. Zakona o autorskom pravu).

Nadalje, Kazneni zakon u glavi XXVII. propisuje kaznena djela protiv intelektualnog vlasništva te kazne u slučaju povrede autorskih prava (u člancima 284., 285. i 286.). S tim u vezi, Kazneni zakon propisuje kažnjavanje onoga tko protivno propisima kojima se uređuje autorsko i srodna prava krši moralna prava autora i pod krivim imenom, svojim imenom ili imenom drugoga označi tuđe autorsko djelo ili protivno autorovoj zabrani označi djelo autorovim imenom te ga objavi ili se koristi njime ili dopusti da se to učini, i to kaznom zatvora do jedne godine.

Nadalje, Kazneni zakon istom kaznom zatvora do jedne godine propisuje kažnjavanje onog tko protivno propisima kojima se uređuje autorsko i srodna prava unese dijelove tuđeg autorskog djela u svoje autorsko djelo s ciljem pribavljanja koristi ili nanošenja štete.

Konačno, Kazneni zakon propisuje sankcioniranje najvišom kaznom zatvora do tri godine onoga tko protivno propisima kojima se uređuju autorsko i srodna prava reproducira, preradi, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije ili priopći javnosti na bilo koji način tuđe autorsko djelo ili dopusti da se to učini i na taj način pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu.

Zaključak

Kvaliteta izvještavanja i sloboda medija iznimno su važne kategorije u funkcioniranju društva općenito. U tom smislu, pravima samih novinara, onih najbitnijih medijskih aktera koji u obavljanju svoje djelatnosti bilo kao samostalnog zanimanja, bilo u okviru radnog odnosa, stvaraju sadržaj koji u velikom opsegu predstavlja autorskim pravom zaštićena autorska djela, treba pružiti sveobuhvatnu zaštitu. S obzirom na to da danas živimo u digitalnom dobu u kojem se većina sadržaja konzumira putem internetskih platformi, povrede novinarskih prava sve su učestalije.

Imajući na umu sve u ovom radu navedeno, a uzevši u obzir nisku razinu svijesti koja vlada u društvu o autorskim pravima općenito, pa tako i o autorskim pravima novinara, potrebno je stalno raditi na podizanju te svijesti. Samo osiguravanjem ostvarivanja zakonom zajamčenih prava novinarima, prije svega osiguravanjem ostvarivanja adekvatnih prihoda od korištenja sadržaja koji novinari stvaraju, može se postići visoka kvaliteta novinarstva, sloboda i pluralizam medija, a što su temeljne odlike otvorenog, demokratskog društva, kojim težimo biti. Maja Bilić Paulić, mag. iur.
1 Iz definicije čl. 2. Zakona o medijima proizlazi da su mediji novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni isključivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglašavanju, poslovnoj komunikaciji, radu trgovačkih društava, zavoda i ustanova, udruga, političkih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila, „Narodne novine“ Republike Hrvatske, službena glasila jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostala službena priopćenja, plakati, letci, prospekti i transparenti, te video stranice bez žive slike i druge besplatne obavijesti, osim ako ovim Zakonom nije Zaštita autorskih prava novinara u Republici Hrvatskoj drukčije propisano. 2 Pretpostavke autorskopravne zaštite su propisane čl. 5., st. 1. Zakona o autorskom pravu 3 Čl. 8. Zakona o autorskom pravu denira nezaštićene tvorevine 4Čl. 13. Zakona o autorskom pravu propisuje sadržaj autorskog prava 5 Čl. 15. Zakona o autorskom pravu 6 Moralna prava autora samo su djelomično prenosiva u slučaju smrti autora. 7 Čl. 18. Zakona o autorskom pravu 8 „Djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi“ Društva iz Registra udruga Republike Hrvatske dostupnog na mrežnoj stranici Ministarstva uprave Republike Hrvatske 9 „Ciljevi“ postojanja i rada Društva iz Registra udruga Republike Hrvatske dostupnog na mrežnoj stranici Ministarstva uprave Republike Hrvatske 10 Društvo vrši raspodjelu naplaćenih naknada nositeljima autorskih prava temeljem Pravilnika o raspodjeli naplaćenih autorskih naknada obavljenog na službenoj mrežnoj stranici Društva, dostupnog na sljedećoj poveznici:

Pravilnik o raspodjeli naplaćenih autorskih naknada
11 Direktiva u čl. 2., st. 6. pružatelje usluga dijeljenja sadržaja putem interneta definira kao pružatelje usluge informacijskog društva čija je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha pohranjivanje velike količine djela zaštićenih autorskim pravima ili drugih predmeta zaštite koje su učitali njegovi korisnici i davanje pristupa javnosti tim djelima ili drugim predmetima zaštite, koje organizira i promovira u svrhu ostvarivanja dobiti, s time da su neprofitne internetske enciklopedije, neprotni obrazovni i znanstveni repozitoriji, platforme za razvoj i dijeljenje otvorenog koda, pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga kako su denirani u Direktivi (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija , zatim internetska mjesta trgovanja te usluge u oblaku između poduzeća i usluge u oblaku koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe od toga isključeni. 12 Informativne publikacije se odnose primjerice na dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama, uključujući časopise koji se plaćaju pretplatom i informativne internetske stranice. One sadržavaju uglavnom pisana djela, ali i druge vrste djela i drugih predmeta zaštite, posebno fotografije i videozapise. S druge strane, od zaštite zajamčene ovom Direktivom, isključene su periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, ali i internetske stranice, kao što su blogovi, koje pružaju informacije u sklopu aktivnosti koja se ne provodi na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga, kao što je izdavač novina.

Maja Bilić Paulić, mag. iur.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju… 

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju 

Kontakt

info@ou-mbp.hr

Adresa

Adresa

Pošaljite svoj upit