Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu

1. UVOD


Europski je parlament usvojio1 Direktivu (EU) 2019/790, koja je 17. svibnja 2019. objavljena u Službenom listu Europske unije L 1302, a stupi-la je na snagu dvadesetog dana od dana objave. Države članice Europske unije dobile su rok od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu Direktive (EU) 2019/790, za njezinu implementaciju u svoje nacionalno zakonodavstvo, odnosno za usklađenje s ciljevima utvrđenima tim zakonodavnim aktom, a na samim državama je da samostalno odluče o načinu na koji će ostvariti te ciljeve.

Zbog iznimnog tehnološkog razvoja nastala je potreba za prilagođavanjem propisa Europske unije društvenim promjenama, a s tim i potreba za donošenje pravila u području autorskih i srodnih prava koja bi bila prilagođena digitalnoj eri i ne bi predstavljala prepreku tehnološkom razvoju i prekograničnim transakcijama. Reforma autorskog i srodnih prava do koje dolazi stupanjem na snagu Direktive (EU) 2019/790, zapravo je rezultat usvajanja Strategije uspostave jedinstvenog digitalnog tržišta (engl. Digital Single Market; skr. DMS)3, čiji je cilj uklanjanje prepreka za iskorištavanje mogućnosti koje pruža internet, kao jednog od deset političkih prioriteta4 Europske Komisije u razdoblju od 2015. do 2019. U istom broju Službenog lista Europske unije L 130 objavljena je još jedna direktiva iz područja autorskog i srodnih prava, i to Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmje- ni Direktive Vijeća 93/83/EEZ.

2. KONTEKST DONOŠENJA DIREKTIVE

(EU) 2019/790 Direktiva (EU) 2019/790 donesena je da bi se osigurala visoka razina zaštite nositelja prava te olakšalo reguliranje prava i stvaranje okvira u kojem se mogu iskorištavati djela i drugi predmeti zaštite. Usklađeni pravni okvir trebao bi pridonijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te potaknuti inovacije, kreativnost, ulaganja i proizvodnju novog sadržaja, između ostalog, i u digitalnom okruženju, čime bi se izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta. Također, zaštitom koju osigurava pravni okvir, trebalo bi se pridonijeti poštovanju i promicanju kulturne raznolikosti, stavljajući istodobno u prvi plan europsko zajedničko kulturno nasljeđe, a što je cilj Europske unije5.

Postojeća zakonodavna rješenja predstavljala su prepreke iskorištavanju mogućnosti koje pruža internet te bi vjerojatno sve više kočila tehnološki razvoj u budućnosti. Stoga je, uzimajući u obzir potrebu za stvaranjem zakonodavnog okvira koji će biti prilagođen digitalnom okruženju i usklađen sa stečevinama civilizacijskog napretka koje je donio razvoj tehnologije, bilo nužno donijeti zakonodavni akt na nadnacionalnoj razini, koji će državama članicama Europske unije otvoriti put k nalaženju rješenja čiji je cilj prilagodba njihova nacionalnog zakonodavstva u području autorskih i srodnih prava digitalnom dobu.

Naime, ubrzani i kontinuirani tehnološki razvoj satalno proizvodi nove poslovne modele i nove sudionike poslovnih transakcija, a promijenio se i stalno se mijenja način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja autorskih djela i drugih sadržaja. Zbog svega toga, ali i zbog činjenice da su pojedini proizvođači sadržaja, poput autora, umjetnika izvođača, novinara i novinskih kuća u takvom izmijenjenom okruženju ostali nezaštićeni i uskraćeni za korištenje pogodnosti i konzumiranje prava koja su im zajamčena u offline okruženju, na kraju je ipak pobijedila struja zagovornika izglasavanja Direktive (EU) 2019/790.
Glavni zagovornici donošenja Direktive (EU) 2019/790 s jedne su strane autori, umjetnici izvođači, zatim novinske kuće, novinske agencije, udruge pisaca, kompozitora, glazbenika, fotografa i filmskih producenata, dakle nositelji autorskih i srodnih prava i predstavnici kulturnih i kreativnih industrija. S druge su strane, glavni kritičari Direktive (EU) 2019/790 predvođeni moćnim globalnim kompanijama poput Googlea, Amazona, Instagrama, Yahooa i YouTubea, dakle kompanija iz sektora informacijskih i kompjutorskih tehnologija, pružatelji internetskih usluga, ali i start-up poduzeća.

Zbog dosad neviđenih sukoba raznih lobističkih krugova, ova Direktiva (EU) 2019/790 svakako je jedan od najkontroverznijih zakonodavnih akata Europske unije.

Naime, konačan tekst prijedloga Direktive (EU) 2019/790, s obzirom na izuzetno velik broj podnesenih amandmana, usvojen je tek na sjednici Europskog parlamenta održanoj u ožujku 2019., nakon nekoliko godina žestokih rasprava, a konačan usvojeni prijedlog teksta Direktive prilično se razlikuje od njezina prvotnog
prijedloga.

3. SADRŽAJ DIREKTIVE

Direktiva (EU) 2019/790 obuhvaća niz tema koje su sadržajno podijeljene u ukupno tri cjeline/glave, kako slijedi:

– Mjere za prilagodbu iznimaka i ograničenja digitalnom i prekograničnom okruženju

– Mjere za poboljšanje praksi licenciranja i osiguravanje šireg pristupa sadržaju
– Mjere za stvaranje tržišta za autorsko pravo koje dobro funkcionira.

4. MJERE ZA PRILAGODBU IZNIMAKA I OGRANIČENJA DIGITALNOM I PREKOGRANIČNOM OKRUŽENJU

Mjerama iz glave II. Direktive (EU) 2019/790 predviđaju se pravila za prilagodbu i modernizaciju određenih iznimaka i ograničenja autorskog prava i srodnih prava digitalnim i prekograničnim korištenjima, a koja se odnose na korištenje materijala zaštićenog autorskim pravima u području obrazovanja, istraživanja i očuvanja kulturne baštine, a sve u cilju omo gućavanja online prekograničnog korištenja takvih sadržaja.

Vezano uz netom navedeno, mjere imaju za cilj pridonijeti boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta pa u tom smislu Direktiva (EU) 2019/790 predlaže da se uz postojeće uvedu nove obvezne iznimke ili ograničenja, i to:

– za korištenje tehnologija rudarenja teksta i podataka6 za potrebe znanstvenog istraživanja u autorskim djelima ili drugim predmetima zaštite kojima istraživačke organizacije i institucije kulturne baštine imaju zakonit pristup

– za digitalno korištenje autorskih djela i drugih predmeta zaštite u digitalnoj i prekograničnoj nastavi isključivo u svrhu davanja primjera u nastavi u mjeri koja je opravdana nekomercijalnom svrhom koja se želi ostvariti, pod sljedećim uvjetima:

a) da se takvo korištenje odvija u okviru nadležnosti obrazovne ustanove, u njezinim prostorijama ili u drugim objektima, ili putem sigurnog elektroničkog okružja kojem mogu pristupiti samo učenici ili studenti i nastavno osoblje te obrazovne ustanove te

b) da je takvo korištenje popraćeno navođenjem izvora, uključujući imena autora, osim ako se to pokaže nemogućim7 za umnožavanje djela ili drugih predmeta zaštite koji su trajni dio zbirki institucija kulturne baštine, i to u bilo kojem formatu ili na bilo kojem mediju u svrhu njihova očuvanja, i to samo u mjeri koja je nužna za njihovo očuvanje8

5. MJERE ZA POBOLJŠANJE PRAKSI LICENCIRANJA I OSIGURAVANJE ŠIREG PRISTUPA SADRŽAJU

Mjere predviđene u glavi III. Direktive (EU) 2019/790 obuhvaćaju mjere za korištenje, odnosno reproduciranje, distribuciju, priopćavanje javnosti ili stavljanje na ras- polaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu9 koji su trajni dio zbirke institucije kulturne baštine, samim institucijama kulturne baštine, i to na temelju neisključivih licencija sklopljenih između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i samih institucija, pod uvjetom da su navedene organizacije dovoljno reprezentativne za nositelje prava u relevantnoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije, i to na teritoriju države članice u kojoj institucija kulturne baštine ima sjedište te da svim nositeljima prava jamče jednako postupanje u odnosu na uvjete licencije.

Opisane mjere imaju za cilj omogućiti građanima više prekograničnog i digitalnog pristupa zaštićenom sadržaju.

U svezi s navedenim, Direktiva (EU) 2019/790 predviđa uspostavljanje jedinstvenog javnodostupnog internetskog portala za područje čitave Europske unije, koji provodi Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, koji bi predmetnim portalom trebao upravljati i tako osiguravati provedbu mjera informiranja o trenutačnom i budućem korištenju djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu institucijama kulturne baštine te o aranžmanima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija ili iznimaka ili ograničenja na svoja djela ili druge predmete zaštite10. Nadalje, Direktiva (EU) 2019/790 prepoznaje da bi platforme videa na zahtjev mogle imati odlučujuću ulogu u širenju audiovizualnih djela u Europskoj uniji, pa u tom smislu propisuje mjere koje bi trebale pridonijeti povećanju dostupnosti takvih audiovizualnih djela na spomenutim platformama. S tim u svezi, Direktiva (EU) 2019/790 traži od država članica uspostavu mehanizma za pregovaranje s pomoću kojeg bi zainteresirane stranke sklopile sporazum o licenciranju, oslanjajući se na pomoć već postojećeg
ili za tu svrhu novoosnovanog nepristranog tijela ili jednog ili više posrednika, a sve u cilju olakšavanja licenciranja prava na audiovizualna djela u okviru
usluga videa na zahtjev.

Naposljetku, Direktiva (EU) 2019/790 u okviru mjera iz ove cjeline predviđa i mjere koje imaju za cilj olakšati korištenje sadržaja u javnoj domeni (kao što su kopije umjetničkih djela). U tom smislu Direktiva (EU) 2019/790 propisuje da materijali nastali reprodukcijom djela vizualne umjetnosti ne podliježu zaštiti autorskog ili srodnih prava ako je razdoblje zaštite takvih djela proteklo, osim u slučaju da takve reprodukcije ispunjavaju uvjet originalnosti, pa u tom smislu predstavljaju intelektualnu tvorevinu autora i samostalna autorska djela.

Naime, Direktiva (EU) 2019/790 prepoznaje da optjecaj vjernih reprodukcija umjetničkih djela u javnoj domeni pridonosi pristupu i promidžbi kulture te pristupu kulturnoj baštini, što je vrijedno poticati.

6. MJERE ZA STVARANJE TRŽIŠTA ZA AUTORSKO PRAVO KOJE DOBRO FUNKCIONIRA

Mjere predviđene u glavi IV. Direktive (EU) 2019/790 imaju za cilj donošenje pravičnijih odredaba na području tržišta autorskih prava koje bi trebale omogućiti njegovo bolje funkcioniranje. Mjere bi trebale pridonijeti uspostavljanju pravila o pravima glede publikacija koje se odnose na izdavače tiska u svezi s korištenjem njihova sadržaja pružateljima internetskih usluga, pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima koje su učitali korisnici te rezultirati jačanjem položaja nositelja prava prilikom pregovaranja ponajprije glede naknade za korištenje zaštićenog sadržaja na online platformama te pridonijeti povećanju transparentnosti u poslovnim odnosima autorâ i izvođačâ i naknadama autora i izvođača, kao i o mehanizmu za opoziv prava koja su prenijeli autori i izvođači na isključivoj osnovi11.

Rješenja koja je Direktiva (EU) 2019/790 predvidjela u okviru predmetnih mjera izazvala su brojne reakcije zainteresiranih subjekata. Ponajprije, to su pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta, koje Direktiva (EU) 2019/790, u članku 2. st. 6. definira kao pružatelje usluge informacijskog društva12 čija je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha pohranjivanje velike količine djela zaštićenih autorskim pravima ili drugih predmeta zaštite koje su učitali njegovi korisnici i davanje pristupa javnosti tim djelima ili drugim predmetima zaštite, koje organizira i promovira u svrhu ostvarivanja dobiti, s tim da su neprofitne internetske enciklopedije, neprofitni obrazovni i znanstveni repozitoriji, platforme za razvoj i dijeljenje otvorenog koda, pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga kako su definirani Direktivom (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija13, zatim internetska mjesta trgovanja te usluge u oblaku između poduzeća i usluge u oblaku koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe, od toga isključeni14.

Osim pružatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta, mjere iz ove glave Direktive (EU) 2019/790 odnose se na izdavače informativnih publikacija (koji obuhvaćaju izdavače vijesti i novinske agencije kada objavljuju informativne publikacije), ali i same autore i druge nositelje prava.

Za bolje razumijevanje konteksta izdavaštva informativnih publikacija, treba istaknuti da se informativne publikacije odnose, primjerice, na dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama, uključujući časopise koji se plaćaju pretplatom i informativne internetske stranice. One sadržavaju uglavnom pisana djela, ali i druge vrste djela i drugih predmeta zaštite, posebno fotografije i video-zapise. S druge strane, od zaštite zajamčene ovom Direktivom (EU) 2019/790, isključene su periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, ali i internetske stranice kao što su blogovi, koje pružaju informacije u sklopu aktivnosti koja se ne provodi na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga, kao što je izdavač novina15.

Kao što je već spomenuto, predmetne mjere ponajprije se odnose na velike internetske platforme i servise za prikupljanje vijesti ili usluge praćenja medija, kao što je Googleov servis Google News, a kojima se ovom Direktivom (EU) 2019/790 nameće obveza osiguravanja odgovarajuće naknade za nositelje autorskih i srodnih prava, čija se djela iskorištavaju u komercijalne svrhe. Naime, takve platforme i servisi funkcioniraju na poslovnom modelu prikupljanja i ponovnog korištenja informativnih publikacija, što im omogućava ostvarivanje znatnih prihoda.

Da bi se osigurala održivost izdavačke industrije, kvaliteta novinarstva i na taj način poticao pristup građana pouzdanim informacijama, Direktiva (EU) 2019/790 ima za cilj osigurati pružanje usklađene pravne zaštite informativnih publikacija glede internetskih korištenja pružateljima usluga informacijskog društva, pri čemu se ne utječe na postojeća pravila o autorskom pravu iz prava Europske unije koja su primjenjiva na privatna ili nekomercijalna korištenja informativnih publikacija pojedinačnih korisnika, uključujući kada ti korisnici dijele informativne publikacije na internetu16.

U tom smislu, Direktiva (EU) 2019/790 predlaže uvođenje autorskom pravu srodnog prava glede korištenja (reproduciranja i stavljanja na raspolaganje javnosti) informativnih publikacija izdavača s poslovnim nastanom u jednoj od država članica glede internetskih korištenja pružateljima usluga informacijskog društva, a sve da bi se omogućilo zakonito korištenje zaštićenog sadržaja i ostvarenje prihoda samim nositeljima prava.

Korištenje, u smislu netom navedenog, trebalo bi obuhvaćati korištenje ne samo cijelih, već i dijelova informativnih publikacija ili članaka, pri čemu bi korištenje pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih izvadaka informativnih publikacija trebalo biti isključeno iz područja primjene prava predviđenih ovom Direktivom (EU) 2019/790.

Tako se mjerama predviđenim u ovoj glavi Direktive (EU) 2019/790, uspostavlja izravna odgovornost platformi za neovlašteno korištenje sadržaja zaštićenog autorskim i srodnim pravima koji je na njima smješten, a što će ih zasigurno potaknuti na sklapanje ugovora o licenciji s nositeljima prava.

Slijedom svega navedenog, a budući da se dosadašnja pravna regulativa temeljila isključivo na Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine (u nastavku teksta: Direktiva 2000/31/EZ), prema kojoj pružatelji usluga informacijskog društva nisu bili odgovorni za sadržaje koji su se putem njih dijelili i pohranjivali, takav model pokazao se nepravednim za nositelje autorskih i srodnih prava jer se na taj način pružatelje usluga informacijskog društva dovodilo u izrazito povlaštene položaje u kojima su ubirali prihode na račun sadržaja zaštićenih autorskim i srodnim pravima u odnosu na koja ne polažu nikakva prava.

Implementacijom Direktive (EU) 2019/790 trebalo bi se postići to da internetske platforme i medijski agregatori, poput primjerice Google Newsa, koji uzimaju tuđe sadržaje te ih organiziraju i nude krajnjim korisnicima, a dio ostvarenih prihoda od oglašivača podijele nositeljima prava i izdavačima informativnih publikacija.

7. OČEKIVANE IMPLIKACIJE DIREKTIVE (EU) 2019/790 NA PROSJEČNE KORISNIKE

Na samom početku treba naglasiti da Direktiva (EU) 2019/790 nije usmjerena na prosječne korisnike. Dakako da će neke predložene mjere u budućnosti možebitno imati implikacije i na korisnike interneta, no njezini su ciljevi, kako smo već istaknuli, usmjereni ponajprije na postizanje pravičnijeg tržišta te na uklanjanje prepreka za ostvarenje jedinstvenog digitalnog tržišta na razini Europske unije.

Propisane mjere, prilagodbom regulacije autorskog i srodnih prava digitalnim i prekograničnim okruženjima, trebale bi potaknuti rast inovacija, kreativnosti, ulaganja te proizvodnje novog sadržaja u digitalnom okruženju. Što se tiče korisnika interneta, oni će i dalje, u duhu ostvarenja slobode izražavanja i informiranja te slobode umjetnosti, kao i prava vlasništva, koje uključuje i intelektualno vlasništvo, kao najvažnijih prava i sloboda propisanih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima 2007/C 303/0117, moći dijeliti sadržaje na društvenim mrežama, kao i poveznice na internetske stranice i publikacije, jednako kao što mogu i sada.

U tom smislu Direktiva (EU) 2019/790 omogućava slobodno stvaranje i učitavanje sadržaja u svrhu citiranja, kritike, osvrta, karikature, parodije i pastiša18. U tu svrhu navedene su iznimke i ograničenja, koje trenutačno nisu obvezne za države članice za navedene vrste korištenja, ali bi to trebale postati, a sve da bi se osigurala jednaka prava i ujednačena zaštita putem učinkovitih pritužbenih mehanizama i mehanizama pravne zaštite korisnicima na području cijele Europske unije, neovisno o državi članici iz koje dolaze.

8. OČEKIVANE IMPLIKACIJE DIREKTIVE (EU) 2019/790 NA NOVOOSNOVANA PODUZEĆA

Rješenja predložena Direktivom (EU) 2019/790 izazvala su i brojne polemike novoosnovanih, tzv. start-up poduzeća pa su se tako mogle čuti izjave da će naznačiti kraj takvim poduzećima. Međutim, treba istaknuti da je Direktiva (EU) 2019/790 predvidjela, u slučaju ispunjenja propisanih uvjeta, poseban tretman za novoosnovana poduzeća koja koriste sadržaj koji su učitali korisnici da bi razvili nove poslovne modele. Poseban režim primjenjuje se na nove pružatelje usluga s malim prometom (godišnjim prometom manjim od deset milijuna eura) i malim brojem korisnika (čiji prosječan broj pojedinačnih posjetitelja u jednom mjesecu u Europskoj uniji ne premašuje pet milijuna) radi pogodovanja istinski novim poduzećima i trebao bi se prestati primjenjivati tri godine nakon što njihove usluge prvi put u Europskoj uniji postanu dostupne na internetu. Taj se režim ne bi smio zloupotrebljavati s pomoću odredaba usmjerenih na proširivanje njegovih koristi nakon prve tri godine. Osobito se ne bi trebao primjenjivati na nedavno uspostavljene usluge ili na usluge koje se pružaju pod novim imenom, ali se nastavljaju na djelatnost već postojećeg pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta koji nije mogao imati koristi ili više nema koristi od toga režima19.

9. UGOVORI O LICENCIRANJU

Što se tiče pitanja hoće li Direktiva (EU) 2019/790 nametnuti obvezu uvođenja i korištenja tzv. filtra za automatsko prepoznavanje nezakonitog sadržaja koji učitavaju korisnici, treba naglasiti da ona ni na koji način ne nameće obvezu uvođenja takvih filtara, niti zahtijeva da pružatelji usluga informacijskog društva, kao što su internetske platforme, primijene bilo kakvu određenu tehnologiju za prepoznavanje i uklanjanje nezakonitog sadržaja. Naime, rješenja predložena Direktivom (EU) 2019/790 temelje se na načelu prema kojem takve online platforme ne bi smjele ostvarivati prihode na sadržaju zaštićenom autorskim i srodnim pravima bez plaćanja naknade nositeljima prava za takvo korištenje, s tim da na pružateljima usluga razmjene internetskog sadržaja ostaje odluka o tome na koji način osigurati zakonito korištenje autorskim i srodnim pravima zaštićenih sadržaja. Prema novim pravilima, određene internetske platforme morat će sklopiti ugovore o licenciranju s nositeljima prava. Pružatelji usluga dijeljenja sadržaja putem interneta stoga su obvezni ishoditi odobrenje nositelja prava, primjerice sklapanjem ugovora o licenciranju, u svrhu priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite. Ako takvo odobrenje ne bi dobili na temelju ugovora, platforme će morati uložiti sve napore da bi osigurale da sadržaj koji nisu autorizirali nositelji prava, ne bude dostupan na njihovoj mrežnoj stranici. Obveza ulaganja najboljeg mogućeg napora ne propisuje nikakva posebna sredstva ili tehnologiju.

Dakle, pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta odgovorni su za neovlašteno priopćavanje javnosti, uključujući stavljanje na raspolaganje javnosti, djela zaštićenih autorskim pravom i drugih predmeta zaštite, osim u slučajevima kada pružatelji usluga dokažu:

(a) da su poduzeli sve u svojoj moći kako bi dobili odobrenje

(b) da su poduzeli sve u svojoj moći, u skladu s visokim sektorskim standardima profesionalne pažnje, da bi se osigurala nedostupnost određenih djela i drugih predmeta zaštite za koje su nositelji prava pružateljima usluga pružili relevantne i potrebne informacije, a u svakom slučaju

(c) da su djelovali žurno nakon što su od nositelja prava primili dovoljno obrazloženu obavijest, radi onemogućavanja pristupa prijavljenim djelima ili drugim predmetima zaštite na svojim internetskim stranicama ili njihova uklanjanja sa svojih internetskih stranica te uz to učinili sve u svojoj moći da bi spriječili njihova buduća učitavanja u skladu s točkom (b)20.

10. ZAKLJUČAK

Analizirajući okolnosti izglasavanja Direktive (EU) 2019/790, mjere i rješenja koja ona predlaže te rezultate koje ima za cilj ostvariti, možemo zaključiti da je njezino donošenje u kontekstu reforme reguliranja autorskog i srodnih prava na jedinstvenom tržištu Europske unije bilo nužno. Naime, od zadnjeg zakonodavnog akta koji je regulirao predmetnu materiju autorskog i srodnih prava, prošla je gotovo čitava era tehnološke revolucije i, doista, opravdana je potreba za modernizacijom regulative u tom području.

Zakonodavne praznine koje su nastale i postojale dugi niz godina išle su u korist određenih dionika na tržištu, ponajprije pružatelja internetskih usluga pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima, i to na štetu, najčešće, nositelja autorskih i srodnih prava i izdavača informativnih publikacija. Zbog svega navedenog, ne čudi što je izglasavanju Direktive (EU) 2019/790 prethodilo tako žestoko agitiranje njezinih zagovornika, no još izraženije ono njezinih protivnika, jer će implementacija kroz dvije godine od stupanja na snagu, u državama članicama Europske unije zasigurno imati znatne reperkusije na funkcioniranje tržišta. U tom smislu, ostaje pratiti na koji će način države članice Europske unije u svoja nacionalna zakonodavstva implementirati samu Direktivu (EU) 2019/790 i osigurati provedbu mjera za ostvarenje njome propisanih ciljeva.

U svakom slučaju, nadamo se da će reforma reguliranja materije autorskog i srodnih prava rezultirati boljim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, povećanjem pravne sigurnosti za nositelje autorskih i srodnih prava, prosječne korisnike interneta, ali i pružatelje internetskih usluga pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima, kao i stvaranjem zakonodavnog okvira koji će omogućiti korištenje sadržaja zaštićenog autorskim i srodnim pravima, poticanje ulaganja, tehnološki razvoj i naposljetku rast kreativnosti i inovativnosti.

Maja Bilić Paulić, mag. iur.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju… 

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju 

Kontakt

info@ou-mbp.hr

Adresa

Adresa

Pošaljite svoj upit