Sud Europske unije: određene zabrane putovanja, obveze testiranja i karantene tijekom zdravstvene krize uzrokovane pandemijom virusa Covid-19 su bile valjane

Dana 05. prosinca 2023., Sud Europske unije u Luxembourgu (dalje u tekstu: Sud) objavio je priopćenje za medije broj 185/23 u svezi presude donesene u predmetu C-128/22 povodom zahtjeva za prethodnu odluku1 koji je na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (skr. UFEU),2 Sudu uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel (Prvostupanjski sud na nizozemskom jeziku u Bruxellesu, Belgija) i to u postupku između tužitelja trgovačkog društva Nordic Info BV i tuženika Belgische Staat (Belgijske države).

Predmetni zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.), te Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL 2016., L 77, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017.> (SL 2017., L 327, str. 1.) (dalje u tekstu: Zakonik o schengenskim granicama), a tiče se naknade štete koju je društvo tužitelja navodno pretrpjelo zbog nacionalnih mjera kojima se ograničava sloboda kretanja, a koje su bile donesene tijekom zdravstvene krize vezane uz pandemiju bolesti COVID-19.

Okolnosti spora

U ožujku 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organization) kvalificirala je epidemiju bolesti COVID-19 kao pandemiju. Belgija je nakon toga zabranila nenužna putovanja u zemlje koje su bile označene kao „crvena područja“ i putovanja iz tih zemalja zbog zdravstvene situacije koja je u njima vladala.3 Nadalje, svaki putnik koji je dolazio iz tih zemalja morao se podvrgnuti dijagnostičkom testiranju i pridržavati se karantene. U srpnju 2020. belgijska su tijela nakratko označila Švedsku kao „crveno područje“. Slijedom toga, društvo Nordic Info BV, agencija specijalizirana za putovanja u Skandinaviju i iz Skandinavije, otkazalo je sva planirana putovanja između Belgije i Švedske.

Smatrajući da je Belgijska Država prilikom izrade izmijenjene Ministarske odluke počinila propuste, društvo Nordic Info podnijelo je tužbu Nederlandstalige rechtbanku van eerste aanleg Brussel (Prvostupanjski sud na nizozemskom jeziku u Bruxellesu, Belgija), sudu koji je uputio zahtjev, tražeći naknadu štete za koju tvrdi da je pretrpjelo zbog uvođenja, a nakon toga i izmjene sustava označavanja u bojama predviđenih u toj ministarskoj odluci.

Konkretno, Nordic Info BV posebno tvrdi da je Belgijska Država povrijedila, s jedne strane, Direktivu 2004/38 i nacionalne odredbe kojima se prenose članci 27. do 31. te direktive i, s druge strane, Zakonik o schengenskim granicama.

Belgijska Država je s druge strane tražila da se tužba odbije kao neosnovana.

Prethodna pitanja

Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, u tim je okolnostima Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel (Prvostupanjski sud na nizozemskom jeziku u Bruxellesu) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

„1. Treba li članke 2., 4., 5., 27. i 29. [Direktive 2004/38], kojima se provode članci 20. i 21. UFEU-a, tumačiti na način da im se ne protivi propis države članice (u konkretnom slučaju članci 18. i 22. [izmijenjene] Ministarske odluke) kojim se kao općom mjerom:

– belgijskim državljanima i članovima njihovih obitelji te građanima Unije koji imaju boravak na belgijskom državnom području i članovima njihovih obitelji propisuje načelna zabrana izlaska u slučaju nenužnih putovanja iz Belgije u zemlje Europske unije i zemlje schengenskog područja koje su – u skladu sa sustavom označavanja u bojama koje se provodi na temelju epidemioloških podataka – označene kao crvena područja;

– građanima Unije koji nisu belgijski državljani i članovima njihovih obitelji (bez obzira na to imaju li pravo boravka na belgijskom državnom području) propisuju ograničenja ulaska (kao što su karantene i testiranja) u slučaju nenužnih putovanja u Belgiju iz zemalja Europske unije i zemalja schengenskog područja koje su – u skladu sa sustavom označavanja u bojama koje se provodi na temelju epidemioloških podataka – označene kao crvena područja?

2. Treba li članke 1., 3. AAi 22. Zakonika o schengenskim granicama tumačiti na način da im se ne protivi propis države članice (u konkretnom slučaju članci 18. i 22. [izmijenjene] Ministarske odluke) kojim se propisuje zabrana izlaska u slučaju nenužnih putovanja iz Belgije u zemlje Europske unije i schengenskog područja te zabrana ulaska u Belgiju iz tih zemalja, što su zabrane koje ne samo da mogu podlijegati nadzoru i sankcijama, nego ih također po službenoj dužnosti mogu provoditi ministar, gradonačelnik i zapovjednik područja?”

Obrazloženje presude Suda

Odgovarajući na postavljena, gore citirana prethodna pitanja, Sud je donio zauzeo stajalište iz kojeg bitno proizlazi to da država članica može, radi suzbijanja pandemije kao što je pandemija bolesti COVID-19, zabraniti nenužna putovanja u druge države članice označene kao „crvena područja“ i putovanja iz tih zemalja. Ona također može propisati da osobe koje ulaze na njezino državno područje imaju obvezu podvrgavanja dijagnostičkim testiranjima i obvezu pridržavanja karantene.

Te mjere, kojima se ograničava sloboda kretanja unutar Europske unije, mogu se utvrditi u općem propisu. Međutim, takav propis mora biti obrazložen te sadržavati jasna i precizna pravila čija primjena mora biti predvidljiva za građane. On također mora biti nediskriminirajući i treba postojati mogućnost njegova osporavanja u sudskom ili upravnom postupku.

Nadalje, takva ograničenja slobode kretanja trebaju biti u skladu s načelom proporcionalnosti. Ona dakle moraju biti prikladna za ostvarivanje predviđenog cilja zaštite javnog zdravlja, biti ograničena na ono što je krajnje nužno i ne smiju biti nerazmjerna u odnosu na taj cilj, što posebno podrazumijeva odmjeravanje njegove važnosti te ozbiljnosti zadiranja u prava i slobode dotičnih osoba.

U tom smislu, Sud je na postavljena prethodna pitanja odgovorio kako slijedi:

„Članke 27. i 29. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, u vezi s njezinim člancima 4. i 5.,treba tumačiti na način da im se:

ne protivi opći propis države članice kojim se zbog zaštite javnog zdravlja u vezi sa suzbijanjem pandemije bolesti COVID-19 zabranjuje, s jedne strane, građanima Unije i članovima njihovih obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo, da obavljaju nenužna putovanja iz te države članice u druge države članice koje ona definira kao visokorizična područja na temelju restriktivnih zdravstvenih mjera ili epidemiološkog stanja koje vlada u tim drugim državama članicama i kojim se, s druge strane, građanima Unije koji nisu državljani navedene države članice propisuje obveza podvrgavanja dijagnostičkim testiranjima i pridržavanja karantene kad ulaze na državno područje iste države članice iz jedne od tih drugih država članica, ako taj nacionalni propis poštuje sve uvjete i jamstva predviđene u člancima 30. do 32. te direktive, prava i temeljna načela utvrđena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno načelo zabrane diskriminacije te načelo proporcionalnosti.

2. Članke 22., 23. i 25. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017.,

treba tumačiti na način da im se:

ne protivi propis države članice kojim se zbog zaštite javnog zdravlja u vezi sa suzbijanjem pandemije bolesti COVID-19 zabranjuje, pod nadzorom nadležnih tijela i pod prijetnjom sankcija, prelazak unutarnjih granica te države članice radi obavljanja nenužnih putovanja iz država schengenskog područja koje su označene kao visokorizična područja ili putovanja u te države, pod uvjetom da te mjere nadzora spadaju pod izvršavanje policijskih ovlasti koje ne smije imati isti učinak kao i granične kontrole u smislu članka 23. točke (a) tog zakonika ili, u slučaju da te mjere predstavljaju nadzor na unutarnjim granicama, da je navedena država članica poštovala uvjete iz članaka 25. do 28. tog zakonika za privremeno ponovno uvođenje takvog nadzora, pri čemu prijetnja koju uzrokuje takva pandemija odgovara ozbiljnoj prijetnji za javni poredak ili unutarnju sigurnost u smislu članka 25. stavka 1. istog zakonika.“

IZVORI:

  • Priopćenje za medije Suda od 05. prosinca 2023. broj 185/23, dostupno na sljedećoj poveznici.


  • Presuda Suda od 05. prosinca 2023. broj C-128/22 dostupna na sljedećoj poveznici.


1 Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti akta Unije. Sud ne rješava spor pokrenut pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.

2 Prema čl. 267. UFEU Sud Europske unije nadležan je odlučivati o prethodnim pitanjima koja se tiču:

(a) tumačenja Ugovora;

(b) valjanosti i tumačenja akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije.

Ako se takvo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju potrebna da bi mogao donijeti presudu, zatražiti od Suda da o tome odluči.

Ako se takvo pitanje pojavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice, protiv čijih odluka prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, taj je sud dužan uputiti to pitanje Sudu.

Ako se to pitanje postavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice u pogledu osobe kojoj je oduzeta sloboda, Sud Europske unije djeluje u najkraćem mogućem roku.

3 Kraljevina Belgija je 10. srpnja 2020. usvojila članak 18. izmijenjene Ministarske odluke s ciljem zabrane nenužnih putovanja s polazištem ili odredištem, s jedne strane, u Belgiji te, s druge strane, u zemljama Unije, zemljama schengenskog područja i Ujedinjenoj Kraljevini, ako su te zemlje označene kao „crvena područja” s obzirom na njihovo epidemiološko stanje ili na razinu restriktivnih zdravstvenih mjera koje su donijela njihova tijela. Osim toga, svaki putnik koji je dolazio iz takve zemlje označene kao crveno područje morao se u Belgiji podvrgnuti dijagnostičkim testiranjima i pridržavati se karantene. Popis zemalja označenih kao crvena područja mogao se prvi put pogledati 12. srpnja 2020. na internetskoj stranici Servicea public fédéral Affaires étrangères (Savezna javna služba za vanjske poslove). Među zemljama koje su bile označene kao crvena područja bila je i Švedska.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju… 

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju 

Kontakt

info@ou-mbp.hr

Adresa

Adresa

Pošaljite svoj upit