Time što nije spriječila danske proizvođače u uporabi registriranog naziva „Feta” za sir namijenjen izvozu u treće zemlje, Danska je povrijedila obveze koje ima na temelju prava Europske unije

Autorica u članku analizira presudu Suda Europske unije u Luxembourgu kojom je u bitnom odlučeno kako je Danska povrijedila obveze koje ima na temelju čl. 13. st. 3. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, budući da nije spriječila, odnosno zaustavila danske proizvođače mliječnih proizvoda u uporabi ZOI „Feta” za označavanje sira koji nije u skladu sa specifikacijama tog ZOI-ja, a namijenjen je izvozu u treće zemlje.

Uvod

Dana 14. srpnja 2022. Sud Europske unije u Luxembourgu (u daljnjem tekstu: Sud) je u predmetu oznake C- 159/20 donio presudu1 povodom tužbe2 Europske komisije (u daljnjem tekstu: Komisija), kao tužitelja, koju su poduprle Helenska Republika i Republika Cipar, u svojstvu intervenijenata protiv Kraljevine Danske (u daljnjem tekstu: Danska), kao tuženika zbog povrede obveze na temelju čl. 258.3 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 202, 7.6.2016., str. 1–388, u daljnjem tekstu: UFEU).

Glavni postupak između stranaka u ovom predmetu odnosio se na pitanje zabranjuje li relevantno zakonodavstvo Europske unije uporabu naziva „Feta” za proizvode koji nisu proizvedeni u skladu sa specifikacijom proizvoda „Feta” kao zaštićenom oznakom izvornosti (u daljnjem tekstu: ZOI), a koji su izvezeni u treće zemlje.

U ovom se predmetu također postavljaju važna pitanja o tumačenju načela lojalne suradnje iz čl 4. st. 3. UFEU4.

Predmetnom presudom, Sud je, u bitnom odlučio kako je Danska povrijedila obveze koje ima na temelju čl. 13. st. 3. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1–29, u daljnjem tekstu: Uredba br. 1151/2012) budući da nije spriječila, odnosno zaustavila danske proizvođače mliječnih proizvoda u uporabi ZOI „Feta” za označavanje sira koji nije u skladu sa specifikacijama tog ZOI-ja, a namijenjen je izvozu u treće zemlje.

Pored navedenog, Sud je odlučio i kako Danska nije povrijedila svoju obvezu lojalne suradnje, propisanu čl 4. st. 3. UFEU, bilo samu za sebe ili u vezi s odredbama Uredbe br. 1151/2012.

O nazivu „Feta“ i sustavu kvalitete Europske unije kojim se pruža zaštita prehrambenim proizvodima kao ZOI

Uredbom Komisije (EZ) br. 1829/2002 od 14. listopada 2002. o izmjeni Priloga Uredbi (EZ) br. 1107/96 u pogledu naziva „Feta” (SL 2002., L 277, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 13., str. 211., u daljnjem tekstu: Uredba br. 1829/2002)., naziv „Φ?τα” („Feta“) unosi se u registar ZOI i oznaka zemljopisnog podrijetla (skr. ZOZP, u daljnjem tekstu: ZOZP) kao ZOI. Temeljem predmetne Uredbe br. 1829/2002. naziv „Feta” se može upotrebljavati samo za sir koji potječe iz određenog zemljopisnog područja u Helenskoj republici, odnosno Grčkoj i to kako je predviđeno relevantnom specifikacijom proizvoda5.

Naime, ZOI je jedna od podvrsta oznaka zemljopisnog podrijetla kojima se pruža zaštita za prehrambene proizvode, poljoprivredne proizvode i vina. Nazivi proizvoda registrirani kao ZOI najsnažnije su povezani s mjestom proizvodnje, pri čemu se svaki dio postupka proizvodnje, prerade i pripreme u pravilu mora odvijati na točno određenom zemljopisnom području.

Zakonodavni okvir Europske unije pruža zaštitu oznakama izvornosti tako što osigurava njihovo upisivanje u registar i na taj način doprinosi osiguranju poštenog tržišnog natjecanja između proizvođača proizvoda koji takve oznake nose, ali i jačanju povjerenja potrošača u proizvode označene istima.

Kako je utvrđeno i samom ranije spomenutom Uredbom br. 1151/2012, „posebni ciljevi zaštite oznaka izvornosti su osiguranje pravedne dobiti za poljoprivrednike i proizvođače za kvalitete i značajke pojedinog proizvoda, ili za njegov način proizvodnje, pružajući jasne informacije o proizvodima koji su posebnim značajkama povezani sa zemljopisnim podrijetlom, čime se omogućuje bolja obaviještenost potrošača prilikom donošenja odluka o kupnji“6.

O glavnom postupku

U predmetnom povredbenom postupku br. C-159/20, Komisija je zahtijevala od Suda utvrđenje kako je Danska povrijedila obveze iz čl 13. Uredbe (EU) br. 1151/2012 budući da nije spriječila ili zaustavila danske proizvođače mliječnih proizvoda da upotrebljavaju naziv „Feta” za sir koji nije u skladu sa specifikacijom proizvoda iz Uredbe br. 1829/2002.

Pored navedenog, Komisija je od Suda zahtijevala da utvrdi kako je Danska povrijedila čl. 4. st. 3. UFEU-a7 u vezi s čl 1. st.1. i čl.4. Uredbe br. 1151/2012 budući da je danskim proizvođačima mliječnih proizvoda dopustila proizvodnju i prodaju imitacije „Feta” sira. Naime, kako Komisija navodi, ta je država članica namjerno poticala nezakonitu upotrebu tog ZOI-ja te time ugrozila ostvarivanje njezinih ciljeva, koji se sastoje u osiguranju poštenog tržišnog natjecanja za poljoprivrednike i proizvođače čiji poljoprivredni i prehrambeni proizvodi imaju karakteristike i svojstva koja im daju dodanu vrijednost.

U prilog svojoj tužbi Komisija ističe da Uredba br. 1151/2012 predviđa široku zaštitu registriranih naziva. Sjedne strane, da njezin čl. 12. st. 1. daje gospodarskim subjektima pozitivno pravo uporabe registrirane oznake ako su dotični proizvodi u skladu s primjenjivom specifikacijom proizvoda8 , dok čl. 13. st. 1. predviđa pak „negativnu” zaštitu, tako što utvrđuje uvjete pod kojima je upotreba registriranog naziva nezakonita i, konkretnije, izričito zabranjuje proizvodnju i prodaju krivotvorenih proizvoda, to jest proizvoda za koje se upotrebljavaju ZOI ili ZOZP iako nisu u skladu s primjenjivom specifikacijom proizvoda9.

Argumenti tuženika

Danska, zahtijevajući odbijanje tužbe, protivila se prvom prigovoru Komisije ističući da se Uredba br. 1151/2012 ne primjenjuje na izvoz u treće zemlje, već samo na proizvode koji se prodaju unutar Europske unije. Ona, dakle, nije negirala da nije poduzela relevantne mjere kako bi spriječila ili zaustavila proizvođače da na njezinu državnom području upotrebljavaju naziv „Feta” ako su njihovi proizvodi namijenjeni izvozu u treće zemlje s kojima Europska unija još nije sklopila međunarodni sporazum kojim se osigurava zaštita predmetnog naziva.

U bitnom, Danska je isticala kako se na temelju teksta odredbi Uredbe br. 1151/2012 ne može utvrditi primjenjuju li se obveze država članica koje ona predviđa samo na proizvode stavljene na tržište Europske unije ili se pak predmetne obveze protežu i na proizvode namijenjene izvozu u treće zemlje, budući da se niti u jednoj odredbi te uredbe ne spominje izvoz. Pored navedenog, Danska je isticala da bi se široko tumačenje čl. 13. st. 3. Uredbe br. 1151/2012 protivilo načelu pravne sigurnosti.

Ocjena Suda

U odnosu na prvopostavljeni prigovor Komisije koji se odnosi na povredu obveze iz čl. 13. Uredbe br. 1151/2012, Sud je odlučio kako Danska ipak nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi spriječila ili zaustavila danske proizvođače mliječnih proizvoda da upotrebljavaju naziv „Feta” za označavanje sira koji je na njezinu državnom području proizveden iz kravljeg mlijeka i koji stoga nije u skladu sa specifikacijama ZOI-ja „Feta”, a namijenjen je izvozu u treće zemlje.

Naime, Sud tumači da se uporabom ZOI-ja ili ZOZP-a za označavanje proizvoda proizvedenog na području Europske unije koji nije u skladu s primjenjivom specifikacijom krši pravo intelektualnog vlasništva koje taj ZOI ili ZOZP čine, čak i ako je taj proizvod namijenjen izvozu u treće zemlje.

Time se, između ostalog, kako Sud ističe, ugrožavaju i ciljevi osiguravanja informiranosti potrošača.

Nadalje, u odnosu na drugi prigovor Komisije koji se tiče povrede opće obveze lojalne suradnje koja proizlazi iz čl. 4. st. 3. UEU-a, Sud je stava da se povreda može utvrditi samo ako se povreda obveze lojalne suradnje odnosi na radnje različite od onih koje predstavljaju povredu specifičnih obveza koja se stavlja na teret državi članici.

U ovom predmetu Sud je zaključio kako se suradnja odnosi na isto postupanje kao što je ono na koje se odnosi prvi prigovor, odnosno na činjenicu da država članica nije spriječila ili zaustavila danske proizvođače da upotrebljavaju ZOI „Feta” za označavanje sira koji nije u skladu s primjenjivim specifikacijama. Sud smatra da Komisija nije dokazala da je Danska, osim tog propusta, na neki drugi način potaknula nezakonitu upotrebu ZOI-ja „Feta”.

Stoga je Sud ovaj prigovor odbio, naslanjajući se na stajalište nezavisne odvjetnice Tamare Ćapeta iz danog mišljenja od 17. ožujka 2022.10, u kojem je navela kako „činjenica da država članica drukčije tumači pravo Unije od Komisije ne predstavlja sama po sebi povredu načela lojalne suradnje te države članice. U sustavima koji se temelje na vladavini prava takvi se sporovi o tumačenju rješavaju tako da se sudove ovlasti da razjasne smisao propisa. U liberalnim demokracijama mora biti moguće raspravljati o smislu propisa, a stranka čije tumačenje sud ne prihvati ne smije se smatrati nelojalnom pravnom sustavu samo zato što je bila „u krivu”. Drukčije bi bilo kada bi, nakon što je Sud utvrdio što je propisano, država članica i dalje postupala suprotno tom utvrđenju.“

Ovom presudom okončana je još jedna etapa u dugogodišnjoj pravnoj bitci oko uporabe naziva „Feta“ za vrstu sira koji se tradicionalno proizvodi od ovčjeg ili ovčjeg i kozjeg mlijeka u dijelovima Grčke i koja Grčkoj donosi znatne prihode.

Izvori

  • Priopćenje za medije br. 125/22 Suda Europske unije od 14. srpnja 2022. u svezi presude u predmetu C-159/20 između Komisije i Danske
  • Presuda Suda Europske unije u predmetu C 159/20 između Komisije i Danske Mišljenje nezavisne odvjetnice Tamare Ćapete od 17. ožujka 2022. u predmetu C-159/20
  • Ugovor o funkcioniranju Europske unije (SL C 202, 7.6.2016., str. 1–388)
  • Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1–29)
  • Uredba Komisije (EZ) br. 1829/2002 od 14. listopada 2002. o izmjeni Priloga Uredbi (EZ) br. 1107/96 u pogledu naziva „Feta” (SL 2002., L 277, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 13., str. 211.

1 Cjeloviti tekst presude donesene u predmetu C-159/20 na hrvatskom jeziku dostupan je na sljedećoj poveznici:https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf? docid=262936&mode=req&pageIndex=1&dir=&occ=first&part=1&text=&doclang=HR&cid=934370

2Tužbu zbog povrede obveze protiv države članice koja nije ispunila obveze koje proizlaze iz prava EU mogu podnijeti Komisija ili druga država članica. Ako Sud utvrdi postojanje povrede, dotična država članica mora postupiti u skladu s presudom u najkraćem roku. Ako Komisija smatra da država članica nije postupila u skladu s presudom, može podnijeti novu tužbu kojom će zahtijevati novčane sankcije.

3Prema čl. 258. UFEU, ako smatra da neka država članica nije ispunila neku obvezu temeljem UFEU, o tom predmetu, nakon što je dotičnoj državi dala priliku da se očituje, Komisija daje obrazloženo mišljenje. Ako dotična država ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija, Komisija taj predmet može uputiti Sudu.

4 Čl. 4. st. 3. UFEU propisuje kako na temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, EU i države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovorâ. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija EU. Države članice olakšavaju ostvarivanje zadaća EU i suzdržavaju se od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije.

5 Izvod iz registra zaštićenih oznake izvornosti Europske unije eAmbrosia za naziv “Feta” dostupan je na hrvatskom jeziku na sljedećoj poveznici: file:///C:/Users/Maja/Downloads/PDO-GR-0427.pdf

6 Prema t. 18. Preambule Uredbe br. 1151/2012.

7 Čl. 4. st. 3. UFEU propisuje kako na temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, EU i države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovorâ. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija EU. Države članice olakšavaju ostvarivanje zadaća EU i suzdržavaju se od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije.

8 Prema čl. 12. st. 1. Uredbe br. 1151/2012 zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznaka zemljopisnog podrijetla može koristiti svaki gospodarski subjekt koji stavlja na tržište proizvod proizveden u skladu s odgovarajućom specifikacijom.

9 Prema čl. 13. st. 1. Uredbe br. 1151/2012 1. registrirani nazivi zaštićeni su od bilo kakvog izravnog ili neizravnog komercijalnog korištenja registriranog naziva za proizvode koji nisu obuhvaćeni registracijom, ako su ti proizvodi usporedivi s proizvodima registriranim pod tim nazivom, ili ako se korištenjem tog naziva iskorištava ugled zaštićenog naziva, uključujući kad se ti proizvodi koriste kao sastojak; bilo kakve zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda, ili ako je naziv proizvoda preveden, ili ako mu je dodan izraz poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija” ili slično, uključujući slučajeve kada se ti proizvodi koriste kao sastojak; bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu u vezi s izvora, podrijetla, prirode ili bitnih osobina proizvoda na unutarnjem ili vanjskom pakiranju, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični proizvod, te od pakiranja proizvoda u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njegovom podrijetlu; bilo kakve druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu u vezi s pravog podrijetla proizvoda.

10 Cjelovito mišljenje nezavisne odvjetnice Tamare Ćapeta od dana 17. ožujka 2022. dano u predmetu C- 159/20 je dostupno na hrvatskom jeziku na sljedećoj poveznici: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf? text=&docid=256041&pageIndex=0&doclang=HR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=934370
Maja Bilić Paulić, mag. iur.
Maja Bilić Paulić, mag. iur.

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju… 

Pošaljite informativni upit

 Ispunite formular i pokušajte što preciznije opisati Vašu pravnu situaciju 

Kontakt

info@ou-mbp.hr

Adresa

Adresa

Pošaljite svoj upit